- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Sturiosoma sp.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Xiphophorus Helleri Rubin (Ksifo rubin)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Puntius Titteya (Barbus titeja)
100,00 рсдTiteja je jedna od najčešćih ribica u akvaristici, jednostavna je za održavanje i kompatibilna sa velikim brojem drugih vrsta, što je čini idealnim stanovnikom zajedničkog akvarijuma. Jedna je od prvih vrsta koje su držane u akvarijumima. Raniji nazivi su Barbus titteya i Capoeta titteya. Engleski naziv je Cherry barb, zbog veoma izražene višnja-crvene boje koja je karakteristična za mužjaka u vreme mresta. Poreklom je sa Šri Lanke, a postoje i populacije u Meksiku i Kolumbiji (posledica puštanja riba iz akvarijuma). Divlje Titeje su ugrožene i akvaristi bi trbelo da izbegavaju kupovinu takvih riba, jer se Titeja veoma uspešno gaji u Srbiji dugi niz godina i domaća riba je mnogo prilagodljivija na različite uslove od divljih riba, a selekcijom su dobijeni primerci izrazitije boje. Ove šaranske ribe su izduženog oblika tela, vretenastije u odnosu na druge barbuse, i dužine do 5cm. Osnovna boja tela je žuto-smeđa. Celom dužinom tela proteže se jedna tamnija horizontalna linija, od usta, preko oka, pa sve do korena repa. Na stomaku se nalaze srbrnkaste krljušti. Kod odraslih riba javlja se crvena boja, koja značajno varira u toku dana i zavisi od raspoloženja riba. Posebno intenzivne boje javljaju se u toku mresta kod dominantnih mužjaka. Ove ribice žive u plitkim i mirnim vodama, u senovitim područjima gde je dno muljevito sa dosta lišća. Takve vode su uglavnom umereno meke i kisele. Temperatura se kreće od 23°C do 27°C. Odgojene ribice su znatno prilagodljivije i mogu se čuvati u vodi tvrdoće od 5-19dGH, pri pH 6 do 8. Spadaju u jatne vrste i tako ih treba i naseljavati, minimum 5-6 riba, mada jata neće biti kompaktna kao kod drugih barbusa. U jatu se uspostavlja jasna hijerarhija koju je moguće videti po intenzitetu boje, idealno je naseliti više ženki nego mužjaka kako ih svojim konstantnim udvaranjem mužjaci ne bi iscrpljivali. Životni vek im je od četiri do sedam godina. Treba ih naseljavati u akvarijume sa dosta biljaka i dekoracije, a jedan deo ostaviti slobodan za plivanje. Druge mirne ribice slične veličine lepo se kombinuju sa Titejama (Razbora, Pentazona i sl.). Treba izbegavati krupne i agresivne ribe, kako Titeja ne bi postala plašljiva i sklona skrivanju. Mrest ovih ribica se odvija slično kao kod drugih šaranskih riba, ikru prosipaju slobodno u ranim jutarnjim časovima i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Jedne su od najjednostavnijih ribica za razmnožavane, uspešan mrest često se dešava i kod početnika.
-
Ribe
Poecilia Sphenops Black (Crna moli)
120,00 рсдMoliji su ribe koje nam dolaze iz Meksika. U većini slučajeva su mirne, veoma retko su blago agresivne. Zahvaljujući svojoj lakoći držanja, širokom varijetetu boja i lakom razmožavanju, moliji su jedne od najpopularnijih riba na svetu. Mužjaci rastu do 8, a ženke do 12cm. Divlji primerci su srebrnkaste boje i nisu previše atraktivni. Vremenom, selektivnim razmožavanjem je izvedeno mnogo varijeteta (crna, bela, žuta, lira). Nisu zahtevne i rado prihvataju sve vrste hrane. Mogu živeti u širokom spektru temperature vode, od 22 pa sve do 28 C. Vrlo su aktivne i samo ponekad mogu biti agresivne, mada su to retki slučajevi. Lako se razmnožavaju, i u zajedničkom akvarijumu, tako da je poželjno da on bude ubiljen kako bi mlađ imala gde da se skriva, mada je najbolja varijanta svakako da se mlađ odvoji dok ne poraste. Moliji se mogu držati sa svim drugim živorotkama, tetrama, pa i agresivnijim vrstama poput barbusa.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri Lyra (Ksifo lira)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Otocinclus Affinis (Otocinklus)
800,00 рсдOtocinklusi su odlični čistači slatkovodnih akvarijuma. Imaju mnogo imena, ali najpoznatije je svakako – otocinklus. Iako su u pitanju algari, ne treba ih mešati sa lisicama, sijamcima i kineskim algarima, jer otocinklusi su mnogo manji i nežniji od njih. Treba ih dodati samo u već cikliran i stabilan akvarijum, jer će tako imati najveće šanse za opstanak. Vole gusto ubiljene akvarijume, što zbog skloništa, što zbog toga što više biljaka može značiti više algi kojima se oni hrane. Upravo zato je važno da akvarijum u kojem se drže bude održavan i čist, ali ne „previše čist“. Pored algi, rado jedu tablete spiruline i drugu hranu biljnog porekla. Rastu najviše do 5cm. Idealna temperatura im je 22-26C, a pH vrednost 6,8 – 7,5. Dobra filtracija i redovne izmene vode se podrazumevaju. Mogu se držati i u malim akvarijumima. Miroljubivi su, i neće smetati nijednom drugom stanovniku akvarijuma.
-
Ribe
Pterophyllum Scalare
250,00 рсд – 800,00 рсдSkalar je definitivno jedna od najomiljenijih ribljih vrsta u slatkovodnoj akvaristici. Velika većina akvarista je bar u nekom trenutku imala skalare u svom akvarijumu. Dosta su rasprostranjeni u Južnoj Americi, nalazimo ih u Brazilu, Kolumbiji ,Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gvajani i Peruu. Skalari žive u slivu Amazona i slivovima drugih reka. Divlje ribe se retko nalaze u prodaji, većina skalara koji se sreću u prodavnicama potiču od domaćih odgajivača. Skalari žive u vodama bogatim vegetacijom, karakterističan oblik tela omogućava im da se provleče kroz biljke. Telo skalara izuzetno je visoko i bočno spljošteno. Samo telo je ovalnog oblika, veliko leđno i analno peraje daje im oblik trougla, a grudna peraja su končasta i duga. Dostižu dužinu od 15cm i visinu tela od čak 20-25cm, ovako krupnim ribama treba veći i obavezno visok akvarijum. Mlade skalare kratko vreme možete čuvati u manjem akvarijumu, jer ribice veoma brzo prerastu akvarijum i za odrasle ribe treba predvideti bar 40l vode po primerku, sa minimalnom zapreminom akvarijuma od 200l i visinom od 50cm. Koliko su lepe i greciozne ribe u pitanju mogu vam posvedočiti svi oni koji su skalare držali u akvarijumima od nekoliko stotina litara. Naša je preporuka da skalare ne ubacujete u akvarijume koji su manji od Rio 180 modela, dok je Lido 200 zbog svoje visine mnogo bolji izbor. Skalar „divljak“, kako se često naziva prirodna boja ovih ribica odlikuje se sa 4 crne vertikalne pruge na srebrno-belom telu. Tokom godina pojavili su se mnogobrojni odgajeni oblici skalara: mramorni (sa nepravilnim rasporedom crne i bele boje), beli skalar (pruge su odsutne, ribe su bele boje), zlatni skalar (žuta ili narandžasta boja se pojavljuje na telu ovih riba), trikolor ili koi skalar (različite kombinacije bele, crne i žute boje), red devil (trikolor sa veoma izraženom narandžastom, praktično crvenom bojom), bikolor (dvobojni skalari kod kojih je zadnja polovina tela crna, platinumi (snežno bele ribe, bez ikakvih drugih boja), plavi skalari (relativno nova mutacija svetlo plava boja je zastupljena u različitom stepenu). Postoje i čokoladni skalari, dimljeni skalari, florida, albino i mnogi drugi oblici. Pored različitih boja dobijeni su i šlajer oblici, a u poslednje vreme razvijaju se skalari sa širokim leđnim i analnim perajima. Ovo je najosnovnija podela boja i često se skalari mogu naći i pod drugim nazivima ili kombinacijom naziva. Skalari nisu zahtevni po pitanju parametara vode, naročito primerci koji su već generacijama akvarijumske ribe. Idealni uslovi su im: temperatura od 24 do 30°C, pH vrednost od 6.0 do 7.4 i umereno tvrda voda do 15 kH. Uređenje akvarijuma nije presudno, dobro je posaditi nekoliko Ehinodorusa (amazonki), iz,eđu čijih listova će se skalari provlačiti i na čiju će površinu polagati ikru. U pitanju su miroljubive ribe koje su prilično krupne i o tome treba voditi računa kada se biraju ribice za akvarijum sa skalarima, sve suviše sitne ribe mogu biti pojedene. Kao dobar izbor pokazala se većina vrsta tetri. Treba izbegavati sve veoma brze plivače koji mogu uneti nemir među jato skalara, a naročito treba izbegavati vrste koje su sklone grickanju peraja kao što je Tetrazona. Ovu vrstu kao da nerviraju velika peraja skalara i konstantno će kidisati na njih. Iako spadaju u ciklide, mnogo su nežniji od drugih ciklida slične veličine, pa ih treba kombinovati samo sa manjim vrstama kao što su Ramirezi ili Kakatuidesi. Različite vrste račića predstavljaju hranu skalarima i ne treba ih ubacivati u akvarijum. Energetske hrane kao što su Tetra Discus, era Discus ili Tetra Pro energy su dobar izbor za skalare. Kod jače pigmentisanih varijeteta mogu se dodati i hrane koje pojačavaju boju, Sera san, Rubin ili Procolour, kako bi istakli žuti i crveni pigment. Pol skalara je veoma teško odrediti do pred sam mrest, ponekad će mužjak imati izraženo čelo, slično kao kod drugih vrsta ciklida. Ovaj metod je prilično nepouzdan i pol se sa sigurnošću može odrediti samo po obliku genitalne papile koja je kod ženke zaobljena. a kod mužjaka šiljata. Slično diskusima, skalari će se upariti za ceo život. Za uspešan mrest će vam, pored kvalitetnih matičnih riba, biti potrebna mekša i toplija voda. Najbolje je mrestiti ih u odvojenom akvarijumu jer su veoma predani čuvanju ikre, a kasnije i mladih. Svi stanovnici akvarijuma mogu biti ugroženi kada skalarima u vreme mresta naglo skoči agresivnost . Najkvalitetniji parovi dobijaju se kada se mladim ribama prepusti da same naprave odabir, prisilno uparivanje kako bi se dobila željena boja često ne daje rezultat. Pre samog mresta ribe će braniti deo akvarijuma sa odabranom površinom za mrest, koju će očistiti pre samog polaganja ikre. Ženka će ikru polagati u nizovima na list amazonke ili drugu sličnu površinu, čak i na staklo akvarijuma, a zatim će je mužjak oploditi. Broj ikri je veliki, nekoliko stotina, ponekad i hiljadu. Oba roditelja brinu se o ikri, mužjak će uglavnom više braniti teritoriju ,a ženka više čistiti ikru i uklanjati neoplođene. Mladi se legu nakon 36-48h i u početku bespomoćno vise slepljeni u grozdove. Svu mlađ koja se odvoji od ostalih roditelji će ustima vraćati na gomilu, a ako procene da postoji pogodnije mesto za mlađ, mogu kompletno leglo preneti na drugo mesto. Nakon nekoliko dana mladi će proplivati i krenuti u potragu za hranom. Svi koji se suviše udalje od roditelja brzo će biti vraćeni u gnezdo. Kao prvu hranu trba im ponuditi Artemiju. Mladi u početku ne liče na roditelje, karakterističan oblik i boju dobijaju nakon prvog meseca života. Značajan deo skalara izgubio je instinkt i može pojesti ikru ili mlađ. Često se dešava da mladim parovima treba nekoliko mrestova pre prvog uspešnog. Ikra skalara može se razviti i bez roditelja, ovaj metod ne preporučujemo hobistima, jer na taj način samo povečavamo broj skalara koji nemaju nagon za čuvanjem ikre. Prizor para koji čuva potomstvo, drži svoje jato na okupu, usitnjava hranu i zatim je ispljune u jato malih riba stvarno je veličenstven, tada stvarno možemo reći da imamo deo prirode u svom domu. Mladi skalari su osetljivi na nagle promene u parametrima vode, preporučujemo vam da menjate manji deo (10-15%) vode svakodnevno kako ne bi došlo do porasta koncentracije nitrata. Kada je nitrat visok dolazi do pojave „ošišanih“ skalara. Ove ribe imaju normalno telo, a mala peraja i ovaj nedostatak se dosta teško ispravlja. U Akvarijum artu u svakom trenutku možete naći više varijeteta skalara. Naša su preporuka za sve akvariste koji vole krupnije ribice i mogu im pružiti adekvatne uslove u većim akvarijumima. Skalari mogu živeti i preko 10 godina.