- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Trigonostigma Heteromorpha (Razbora)
Trigonostigma Heteromorpha (Razbora)
120,00 рсд
Razbora Trigonostigma heteromorpha, ranije Rasbora heteromorpha, prisutna je u akvarijumima od samih početaka akvaristike i sve te godine nije gubila na popularnosti. Ova jatna ribica živih boja idealan je stanovnik biljnog akvarijuma. U prirodi se nalaze u Maleziji, Singapuru, Sumatri i Tajlandu. Naseljavaju šumske potoke i druge male vodotokove tresetnih močvara. Ove vode se karakterišu niskim sadržajem mineralnih materija, visokim sadržajem huminskih kiselina i veoma su slični južnoameričkim „blackwater“ vodama, kao što je Rio Negro. Ove ribice jako su adaptibilne i mogu se držati u vodi čija je pH vrednost od 6-8, tvrdoća vode do 15dGH i temperaturom od 21 °C do 28 °C. Rastu do 5cm, pa se jato Razbora može naseliti i u mali akvarijum. Osnovna boja tela je narandžasto-roze, tamnija na leđima, a stomak je svetliji. Po velikom crnom trouglu čija je jedna strana vertikalna u odnosu na telo ova vrsta je dobila svoj naziv. Selekcijom su dobijene i potpuno crne i plave Razbore. Postoji nekoliko sličnih vrsta (podvrsta) koje se mogu pomešati sa običnom razborom: Trigonostigma espei koja je manja rastom, ima izraženiju roze boju, vitkija je u telu i trouglasta mrlja je izduženija. Trigonostigma hengeli je manja vrsta sa izduženom trouglastom mrljom kod koje je roze boja zastupljena u vidu jedne trake iznad trouglaste mrlje (retko se sreće). Mužjaci Razbora su vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Ovim ribicama odgovara akvarijum sa prigušenim svetlom, dosta biljaka i društvo drugih mirnih riba. Jako se lepo kombinuju sa južnoameričkim vrstama kojima odgovaraju isti uslovi, Otocinklus, Kraljevska neonka, Koridorasi i patuljasti ciklidi. Nisu probirljive u ishrani i prihvataju većinu komercijalnih hrana. Kao i kod ostalih šaranskih riba, Razbore ne brinu o ikri i mladima, i kanibalizam je izražen, ali ikru ne polažu slobodno već je lepe na listove biljaka. Za uspešan mrest potrebni su uslovi slični onima u prirodi, mekša i kiselija voda. Mlađ se u početku hrani najsitnijom hranom. U Akvarijum Artu možete kupiti veoma lepe i kvalitetne Razbore iz domaćeg odgoja po niskoj ceni.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.
-
Ribe
Stiphodon Sp. (Stifodon)
800,00 рсдStifodon (Stiphodon) je rod slatkovodnih glavoča (gobija) koji obuhvata 36 vrsta koje naseljavaju priobalne potoke u jugoistočnoj Aziji i Okeaniji. Neke od vrsta su endemske i žive samo na jednom ostrvu. Kao i drugi glavoči, Stifodon ima srasla trbušna peraja koja formiraju svojevrsnu pijavku, i pomoću nje se stifodon prihvata za podlogu. Sve vrste ovog roda žive u brzim vodama, često i iznad vodopada uz koje se moraju popeti u jednoj fazi svog razvoja. Stifodoni su male ribe, najveći primerci koje smo videli ne prelaze 7cm, telo im je veoma izduženo i prilagođeno životu u brzim vodama. U poslednjih nekoliko godina domaćim akvaristima su stifodoni postali dostupni, u Akvarijum artu ih često imamo u ponudi. Veoma su interesantne ribe, ne preterano zahtevne za čuvanje, sa veoma zanimljivim načinom života. Po obliku tela sve vrste u okviru roda jako liče i precizna identifikacija je veoma otežana. Pored toga, u stanju su da veoma brzo sasvim promene boju, od veoma intenzivno obojenih riba do potpuno neuglednih, sivih ili smeđih. Posebno su lepo obojeni mužjaci pred mrest, dok ženke većine vrsta imaju horizontalne pruge i liče međusobno. Najveći broj stifodona koji su nam stizali pripadaju vrstama S.percnopterygionus, S.ornatus, S.semoni i S.maculidorsalis. Ove 4 vrste su najrasprostranjenije u prirodi, pa se najčešće i nude akvaristima. Manje je bitno kojoj vrsti pripadaju stifodoni koje imate jer svi imaju isti način života, ishranu i druge potrebe. Uspešan mrest do sada nije postignut u akvarijumu i svi stifodoni potiču iz prirode. Sve vrste Stifodona žive u plitkim potocima, sa brzom i bistrom vodom. Ovakvi potoci na dnu imaju dosta krupnog kamenja na kome se razvijaju alge i mikroorganizmi kojima se stifodoni hrane. Temperatura koja im odgovara kreće se u rasponu od 20 – 28 °C, pH blizu neutralne vrednosti 6.5-7.5 i tvrdoća vode 2-12 dH. Naročito im je bitna visoka koncentracija rastvorenog kiseonika i odsustvo organske prljavštine. Stifodoni se mogu držati u zajedničkom akvarijumu gde će jesti sve vrste algi, jedna su od retkih vrsta koja jede modrozelene i crne čupave alge. Akvarijum ne mora biti veliki, stifodoni se dobro snalaze i u 50-ak litara vode. Obavezno je da akvarijum bude pokriven jer se mogu popeti i izaći. Mnogo je bolje namestiti im biotop akvarijum koji će imati dosta kamenja, jaku cirkulaciju vode i jako svetlo koje će doprineti razvoju algi. U ovakav akvarijum mogu se naseliti druge vrste kojima odgovara jak protok (Sewellia, Kardinal i sl). Da bi stifodoni živeli dugo, najveći deo ishrane moraju predstavljati alge, a kada njih nema dovoljno može im se dodati Spirulina. Druge suve hrane nisu dobar izbor. Razlika među polovima je veoma izražena, prvenstveno u boji i veličini leđnog peraja. Slabije obojene ženke će imati stomake pune ikre kada su polno zrele. Do mresta dolazi u rupi ispod kamena koju će iskopati mužjak. Broj ikri je veoma veliki, čak do 10000, a ikre su mikroskopski sitne. Mužjak će čuvati ikru naredna 24h, a zatim se delimično razvijene larve legu i puštaju da ih nosi vodena struja. U prirodi će larve apsorbovati žumance u toku narednih 3-4 dana, i za to vreme će stići do mora i nastaviti razvoj u slanoj vodi. Mladi stifodoni će se vratiti u potoke često savladavajući vodopade na svom putu. Ovakav razvoj veoma je sličan životnom ciklusu Nerita puževa i Amano šrimpova. Sam mrest stifodona nije retkost u akvarijumu, ali o uspešnom razvoju ikre i razvoju larvi nema podataka. Kompletan rod ovih malih glavoča veoma je interesantan, bogatstvom i intenzitetom veoma brzo plene pažnju akvarista. Naša su preporuka svim nešto iskusnijim akvaristima koji žele da unesu novine u svoj akvarijum.
-
Ribe
Xiphophorus Maculatus (Platika)
200,00 рсдPlatika je vrsta rečne ribe koja nastanjuje oblasti Severne i Centralne Amerike. Voli spore i tople vode. Njena ishrana u prirodi uključuje biljke, male rakove, insekte i člankovite crve, tako da joj u akvarijumu treba obezbediti raznovrstnu ishranu. Raste do 6cm. Divlja forma je žuto-smeđe boje, a uzgajivači su razvili dosta različitih boja (crno-bela, crvena, žuta). Između polova je mala razlika. Kod mužjaka je repno peraje više zašiljeno, a analno peraje je evoluiralo u gonopodijum koji se koristi u razmnožavanju dok je kod ženki analno peraje lepezastog oblika. Platika rađa žive mladunce. Jednostavna je za čuvanje i dobro se slaže sa drugim ribama. Odgovara im temperatura vode od 18 do 25c, i pH vrednost od 7 do 8. Zrelost dostiču za tri do četiri meseca. Ženke u isto vreme rađaju 20-40 mladih.
-
Ribe
Pristella Maxillaris (Pristela)
120,00 рсдJedina vrsta iz roda Pristela, poznata i pod nazivom X ray tetra, je široko rasprostranjena i popularna riba iz Amazonskog i Orinoko basena. Rastom je mala, ne prelazi 5cm i živi u jatima. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što su manji i tanji. Kao i većina tetri, hrane se malim insektima ili planktonom. U akvarijumu nije izbirljiva i rado će prihvatiti sve vrste hrane. pH vrednost koja joj odgovara je 6-8, tvrdoća do 20dGH, a temperatura između 22 i 28C. Treba je čuvati u grupama od minimum 6 primeraka kako bi mogle formirati jato i bile sigurne od drugih riba u akvarijumu. Minimalan akvarijum za malo jato pristela je 50l, mada im svakako odgovara i veći, jer su kao i sve tetre, veoma dobri plivači.
-
Ribe
Desmopuntius Pentazona (Barbus pentazona)
200,00 рсдPentazona, Desmopuntius pentazona po najnovijoj nomenklaturi (ranija imena roda su Barbus i Puntius), poreklom je iz jugoistočne Azije gde naseljava male vodotokove bogate vegetacijom, šumske potoke i močvarne predele bogate tresetom. Ove šaranske ribice nalazimo u Kambodži, Indoneziji, Maleziji, Singapuru i Vijetnamu. Na prvi pogled podsećaju na Barbus Tetrazone. Razlikuju se po obliku tela, Pentazona je mnogo vitkija, ima pet vertikalnih crnih pruga i osnovna boja ovih riba je tamnija, zlatna do narandžasta. Velika je razlika i u temperamentu ovih riba, Pentazone su mnogo mirnije i lako se kombinuju sa većim brojem vrsta. U akvarijumu rastu do 5,5cm. Mužjaci su nešto manji od ženki, vitkijeg tela i izraženijih boja. U prirodi ove ribice žive u mekim i kiselim vodama, sa temperaturom 23–29 °C, a u akvarijumu idealan je pH do 7,5 i tvrdoća do 12 dGH. Jatna je vrsta koja najviše dolazi do izražaja u biljnom akvarijumu, treba obezbediti i par tamnijih uglova gde će se ove ribe sakrivati, kao i deo slobodnog prostora gde će formirati jato. Najbolje ih je naseljavati u jatu od minimum 5-6 riba, zbog male veličine pogodne su i za manje akvarijume. Upotrebom dekorativnog drveta i kamena imitiraju se prirodni uslovi, pa se ribice dobro osećaju i pokazuju svu svoju lepotu. Nezahtevne su po pitanju ishrane, i prihvataju svu suvu hranu. Mrest se odvija slično kao i kod ostalih Barbusa, do mresta dolazi u jutarnjim časovima, ikru polažu slobodno među kamenjem i vegetacijom, roditeljske brige nema i ikru često proždiru. Mlađ se u početku hrani infuzorijom. Ova mala i miroljubiva vrsta laka je za gajenje, nezahtevna je i uspešno opstaje kod neiskusnih akvarista, jedna je od vrsta koju uvek preporučujemo u Akvarijum Artu, jer uvek imamo kvalitetne ribe iz domaćeg odgoja.
Nema na zalihama
-
Ribe
Pseudomugil Furcatus (Furkata)
450,00 рсдFurkata je najčešća vrsta patuljastih duga u akvaristici. Prvi put su opisane 1955. godine, u akvaristiku su uvedene 1981. i naglo postaju veoma popularne. Divlje ribe nisu dostupne akvaristima, sve furkate koje danas imamo u akvarijumima potomci su riba prikupljenih 1981.godine. Raniji naziv im je bio Popondetta furcata, sa ovim nazivom su stigle i na naše tržište, pa se naziv Furkata ustalio među domaćim akvaristima. Verovatno će uskoro biti izdvojene od roda Pseudomugil, sa imenom Popondichthys furcatus. Vrsta je endemska, naseljava veoma mali deo Papua Nove Gvineje, gde se mogu naći u nizijskim šumskim potocima sa bogatom vegetacijom i bistrom vodom umerenog toka. Uslovi u kojima žive su prilično stabilni, i kod čuvanja Furkata treba obratiti pažnju da se ne izlažu naglim promenama. Idealna im je temperatura u rasponu 24 – 28 °C, pH vrednost od 7.0-8.0 i tvrdoća vode od 10-20dH. Osetljive su na pad pH vrednosti i akumulaciju azotnih jedinjenja, u tim situacijama imunitet im opada i veoma lako podležu infekcijama. Slično se dešava i kada je temperatura vode visoka, a količina rastvorenog kiseonika mala. Furkata je karakteristična po svojoj žutoj boji kojom su oivičena sva peraja ,zavisno od soja i od ishrane može se javiti i narandžasta boja na delovima peraja. Kao i ostale ribe iz roda Pseudomugil, njihova grudna peraja su usmerena na gore, nalaze se iznad tela riba, pa ribice izgledaju kao da lete po vodi. Oči su im svetlo plave boje. Sve jarko obojene ribe su mužjaci, dok se kod ženki žuta boja javlja samo u tragovima, njihova peraja su manja, stomak istaknutiji i nešto su manjeg rasta. Ove razlike su lako uočljive čak i na veličini od 2cm. Maksimalna veličina im je 6cm. Ponašanje furkata je takođe veoma interesantno, zreli mužjaci će veoma često odmeravati snage, plivajući naspramno sa raširenim perajima, u pokušaju da uspostave dominaciju. Na isti način se prezentuju ženkama pre mresta. Iako su veoma temperamentne ribe, konstantno aktivne, povrede su veoma retke ,mada se može desiti da slabiji mužjak u pokušaju da se skloni iskoči iz akvarijuma. Pošto su sklone iskakanju, preporučujemo vam akvarijum sa poklopcem. Po prirodi su jatne ribe, jato od 8-10 primeraka može se čuvati u 50-ak litara vode. Većinu vremena će provoditi u gornjoj polovini akvarijuma, tako da se lepo kombinuju sa većinom mirnih tetri i barbusa, koji se više drže sredine. Vrste koje grickaju peraja, krupne i agresivne ribe treba izbegavati. Ribice koje potiču iz mekih i kiselih voda, takođe nisu dobar izbor. Akvarijum je najbolje urediti sa dosta biljaka, naročito mahovine i plivajućih biljaka jer će na njima furkate polagati ikru. U prirodi se hrane fito i zooplanktonom, insektima, račićima i crvima. U akvarijumu se mogu hraniti kvalitetnim suvim hranama kao što su Tetra Rubin, Sera San ili Sera GVG mix. Povremen dodatak žive hrane, Artemije na primer, doprinosi vitalnosti furkata. Žive hrane iz prirode treba izbegavati jer sa sobom mogu nositi niz patogena. Mrest je u jatu polno zrelih furkata svakodnevna pojava, nekoliko lepljivih ikri će redovno biti položeno na biljke ili veštačku podlogu. Inkubacija u relativno krupnoj ikri traje 10-20 dana, pošto će svim ribicama u akvarijumu ikra biti ukusan zalogaj, najveći deo biva pojeden. Mlađ je po izleganju potpuno razvijena, prilično krupna i odmah joj se može ponuditi Artemija ili veoma sitna suva hrana. Rastu prilično brzo i sa nekoliko meseci su polno zrele. Životni vek im je 3-6 godina. Furkata je idealna ribica za sve akvariste koji su savladali osnove održavanja higijene akvarijuma, žele da imaju patuljaste duge u istom, a da ne moraju podešavati parametre vode (voda iz većine gradskih vodovoda u Srbiji idealna je za furkate). Unošenje furkata u biološki nezreo akvarijum nije preporučljivo.