- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Pristella Maxillaris (Pristela)
Pristella Maxillaris (Pristela)
120,00 рсд
Jedina vrsta iz roda Pristela, poznata i pod nazivom X ray tetra, je široko rasprostranjena i popularna riba iz Amazonskog i Orinoko basena. Rastom je mala, ne prelazi 5cm i živi u jatima. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što su manji i tanji. Kao i većina tetri, hrane se malim insektima ili planktonom. U akvarijumu nije izbirljiva i rado će prihvatiti sve vrste hrane. pH vrednost koja joj odgovara je 6-8, tvrdoća do 20dGH, a temperatura između 22 i 28C. Treba je čuvati u grupama od minimum 6 primeraka kako bi mogle formirati jato i bile sigurne od drugih riba u akvarijumu. Minimalan akvarijum za malo jato pristela je 50l, mada im svakako odgovara i veći, jer su kao i sve tetre, veoma dobri plivači.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Pseudomugil Furcatus (Furkata)
450,00 рсдFurkata je najčešća vrsta patuljastih duga u akvaristici. Prvi put su opisane 1955. godine, u akvaristiku su uvedene 1981. i naglo postaju veoma popularne. Divlje ribe nisu dostupne akvaristima, sve furkate koje danas imamo u akvarijumima potomci su riba prikupljenih 1981.godine. Raniji naziv im je bio Popondetta furcata, sa ovim nazivom su stigle i na naše tržište, pa se naziv Furkata ustalio među domaćim akvaristima. Verovatno će uskoro biti izdvojene od roda Pseudomugil, sa imenom Popondichthys furcatus. Vrsta je endemska, naseljava veoma mali deo Papua Nove Gvineje, gde se mogu naći u nizijskim šumskim potocima sa bogatom vegetacijom i bistrom vodom umerenog toka. Uslovi u kojima žive su prilično stabilni, i kod čuvanja Furkata treba obratiti pažnju da se ne izlažu naglim promenama. Idealna im je temperatura u rasponu 24 – 28 °C, pH vrednost od 7.0-8.0 i tvrdoća vode od 10-20dH. Osetljive su na pad pH vrednosti i akumulaciju azotnih jedinjenja, u tim situacijama imunitet im opada i veoma lako podležu infekcijama. Slično se dešava i kada je temperatura vode visoka, a količina rastvorenog kiseonika mala. Furkata je karakteristična po svojoj žutoj boji kojom su oivičena sva peraja ,zavisno od soja i od ishrane može se javiti i narandžasta boja na delovima peraja. Kao i ostale ribe iz roda Pseudomugil, njihova grudna peraja su usmerena na gore, nalaze se iznad tela riba, pa ribice izgledaju kao da lete po vodi. Oči su im svetlo plave boje. Sve jarko obojene ribe su mužjaci, dok se kod ženki žuta boja javlja samo u tragovima, njihova peraja su manja, stomak istaknutiji i nešto su manjeg rasta. Ove razlike su lako uočljive čak i na veličini od 2cm. Maksimalna veličina im je 6cm. Ponašanje furkata je takođe veoma interesantno, zreli mužjaci će veoma često odmeravati snage, plivajući naspramno sa raširenim perajima, u pokušaju da uspostave dominaciju. Na isti način se prezentuju ženkama pre mresta. Iako su veoma temperamentne ribe, konstantno aktivne, povrede su veoma retke ,mada se može desiti da slabiji mužjak u pokušaju da se skloni iskoči iz akvarijuma. Pošto su sklone iskakanju, preporučujemo vam akvarijum sa poklopcem. Po prirodi su jatne ribe, jato od 8-10 primeraka može se čuvati u 50-ak litara vode. Većinu vremena će provoditi u gornjoj polovini akvarijuma, tako da se lepo kombinuju sa većinom mirnih tetri i barbusa, koji se više drže sredine. Vrste koje grickaju peraja, krupne i agresivne ribe treba izbegavati. Ribice koje potiču iz mekih i kiselih voda, takođe nisu dobar izbor. Akvarijum je najbolje urediti sa dosta biljaka, naročito mahovine i plivajućih biljaka jer će na njima furkate polagati ikru. U prirodi se hrane fito i zooplanktonom, insektima, račićima i crvima. U akvarijumu se mogu hraniti kvalitetnim suvim hranama kao što su Tetra Rubin, Sera San ili Sera GVG mix. Povremen dodatak žive hrane, Artemije na primer, doprinosi vitalnosti furkata. Žive hrane iz prirode treba izbegavati jer sa sobom mogu nositi niz patogena. Mrest je u jatu polno zrelih furkata svakodnevna pojava, nekoliko lepljivih ikri će redovno biti položeno na biljke ili veštačku podlogu. Inkubacija u relativno krupnoj ikri traje 10-20 dana, pošto će svim ribicama u akvarijumu ikra biti ukusan zalogaj, najveći deo biva pojeden. Mlađ je po izleganju potpuno razvijena, prilično krupna i odmah joj se može ponuditi Artemija ili veoma sitna suva hrana. Rastu prilično brzo i sa nekoliko meseci su polno zrele. Životni vek im je 3-6 godina. Furkata je idealna ribica za sve akvariste koji su savladali osnove održavanja higijene akvarijuma, žele da imaju patuljaste duge u istom, a da ne moraju podešavati parametre vode (voda iz većine gradskih vodovoda u Srbiji idealna je za furkate). Unošenje furkata u biološki nezreo akvarijum nije preporučljivo.
-
Ribe
Puntius Tetrazona
120,00 рсд – 200,00 рсдTetrazona je svakako najpoznatija mala šaranska vrsta koju srećemo u akvarijumima. Ranija imena roda su Barbus i Capoeta, a po najnovijoj nomenklaturi izdvojene su u rod Puntigrus. U stranoj literaturi naziva se „tiger barb“, dok je među domaćim akvaristima odomaćen naziv tetrazona ili sumatranka. Endemska je vrsta i nalazimo je na Sumatri, u njenom centralnom i južnom delu, a prema nekim autorima ima ih i na Borneu. Veoma su prilagodljive, pa su od tetrazona puštenih iz akvarijuma nastale feralne populacije na više lokacija u svetu. U prirodi tetrazona živi u plitkim vodama, bistrim i mutnim, sa umerenim vodenim tokom. Divlje ribe imaju vretenasto telo, dok je većina akvarijumskih tetrazona selektovana u pravcu mnogo višeg tela, skoro ovalnog. Prirodna boja tela je žuta sa četiri vertikalne crne pruge, prva pruga prelazi preko oka, druga ispred leđnog peraja, treća preko leđnog i analnog peraja, dok se četvrta nalazi u korenu repa. Sva peraja i usta riba su crvene boje, a intenzitet boje zavisi od genetike, ishrane riba i njihove kondicije. Vremenom su selektovane mutacije dale zelene i albino (gold) tetrazone, od zelenih su nedavno dobijene platinum zelene (neon) i crne, a od albino i platinum (bele) tetrazone. Idealna temperatura im je u rasponu 20 – 26 °C, pH od 5.0-8.0 i tvrdoća vode od 1-20 dH. Lako se prilagođavaju različitim uslovima što je posebno izraženo kod gajenih riba. U prirodi rastu do 10cm dok u akvarijumu uglavnom budu značajno manje. Po prirodi su jatne ribe i u okviru jata uspostavlja se jasna hijerarhija, ukoliko je jato suviše malo ili je mali akvarijum mogu postati agresivne prema drugim vrstama. Preporučuje se jato od 8-10 primeraka u akvarijumu od minimum 70-ak litara. U takvoj postavci će tetrazone svu svoju agresiju potrošiti na međusobne rasprave i čarke, a ostale stanovnike će ostaviti na miru. Sve ribe koje imaju velika peraja treba izbegavati, jer će biti izložene konstantnom grickanju. Gupike, šlajer živorotke, jako sitne i mirne ribe nisu dobar izbor za akvarijum sa tetrazonama. Posebno je poznata netrpeljivost prema Skalarima koji, izloženi konstantnom grickanju svojih velikih peraja, postaju apatični, prestanu da uzimaju hranu i ukoliko se ne odvoje od tetrezona, uginu. Krupnije vrste tetri, drugi barbusi, botije, algari i muljari neće imati problema sa tetrazonama. Tetrazona je svaštojed, i prilikom hranjenja veoma halapljivo jedu i neretko se prejedu pre no što ostale ribe dođu do dovoljno hrane. Kada se prejedu znaju se skloniti u tamnije delove akvarijuma i mirovati dok ne svare progutano. Bez problema prihvataju sve vrste hrane. Obzirom na način na koji jedu treba izbegavati suviše energetski jake hrane i nuditi im hranu sa više biljnih materija, kako biste izbegli zamašćenje jetre i posledičnu sklonost infekcijama. Mužjaci tetrazone su vitkiji od ženki i jače obojeni. Mlade ribe brzo postižu polnu zrelost, i pre nego dostignu punu veličinu. Mreste se veoma lako, slično ostalim šaranskim ribama. Ukoliko želite kontrolisan mrest potrebno je matične ribe razdvojiti i kondicionirati ih 10-ak dana, u prethodno pripremljen akvarijum ribe se prebacuju uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Ikru polažu slobodno u žbunovima mekolisnog bilja, njihova proždrljivost veoma je izražena i za vreme mresta pa je potrebno ikru zaštititi upotrebom mrežice ili klikera. Ukupan broj ikri je od 300-500, tetrazone su veoma plodne i mogu se mrestiti svake 2 nedelje. Nakon 24-48h legu se mlade ribice, koje nakon još 24h počinju tražiti hranu, u početku infuzoriju ili drugu hranu slične veličine, a zatim i Artemiju. Najbolji rezultati se postižu upotrebom mekše i kiselije vode. Tetrazona je već dugo jedna od popularnijih vrsta akvarijumskih ribica. Svi problemi koji su vezani za njih posledica su lošeg izbora vrsta koje će biti društvo tetrazonama u zajedničkom akvarijumu. U dobro osmišljenoj postavci, sa minimumom uslova koji su im dovoljni, jato tetrazona će svojim temperamentom donositi živost akvarijumu. Životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Puntius Titteya (Barbus titeja)
100,00 рсдTiteja je jedna od najčešćih ribica u akvaristici, jednostavna je za održavanje i kompatibilna sa velikim brojem drugih vrsta, što je čini idealnim stanovnikom zajedničkog akvarijuma. Jedna je od prvih vrsta koje su držane u akvarijumima. Raniji nazivi su Barbus titteya i Capoeta titteya. Engleski naziv je Cherry barb, zbog veoma izražene višnja-crvene boje koja je karakteristična za mužjaka u vreme mresta. Poreklom je sa Šri Lanke, a postoje i populacije u Meksiku i Kolumbiji (posledica puštanja riba iz akvarijuma). Divlje Titeje su ugrožene i akvaristi bi trbelo da izbegavaju kupovinu takvih riba, jer se Titeja veoma uspešno gaji u Srbiji dugi niz godina i domaća riba je mnogo prilagodljivija na različite uslove od divljih riba, a selekcijom su dobijeni primerci izrazitije boje. Ove šaranske ribe su izduženog oblika tela, vretenastije u odnosu na druge barbuse, i dužine do 5cm. Osnovna boja tela je žuto-smeđa. Celom dužinom tela proteže se jedna tamnija horizontalna linija, od usta, preko oka, pa sve do korena repa. Na stomaku se nalaze srbrnkaste krljušti. Kod odraslih riba javlja se crvena boja, koja značajno varira u toku dana i zavisi od raspoloženja riba. Posebno intenzivne boje javljaju se u toku mresta kod dominantnih mužjaka. Ove ribice žive u plitkim i mirnim vodama, u senovitim područjima gde je dno muljevito sa dosta lišća. Takve vode su uglavnom umereno meke i kisele. Temperatura se kreće od 23°C do 27°C. Odgojene ribice su znatno prilagodljivije i mogu se čuvati u vodi tvrdoće od 5-19dGH, pri pH 6 do 8. Spadaju u jatne vrste i tako ih treba i naseljavati, minimum 5-6 riba, mada jata neće biti kompaktna kao kod drugih barbusa. U jatu se uspostavlja jasna hijerarhija koju je moguće videti po intenzitetu boje, idealno je naseliti više ženki nego mužjaka kako ih svojim konstantnim udvaranjem mužjaci ne bi iscrpljivali. Životni vek im je od četiri do sedam godina. Treba ih naseljavati u akvarijume sa dosta biljaka i dekoracije, a jedan deo ostaviti slobodan za plivanje. Druge mirne ribice slične veličine lepo se kombinuju sa Titejama (Razbora, Pentazona i sl.). Treba izbegavati krupne i agresivne ribe, kako Titeja ne bi postala plašljiva i sklona skrivanju. Mrest ovih ribica se odvija slično kao kod drugih šaranskih riba, ikru prosipaju slobodno u ranim jutarnjim časovima i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Jedne su od najjednostavnijih ribica za razmnožavane, uspešan mrest često se dešava i kod početnika.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri Rubin (Ksifo rubin)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Paracheirodon Innesi (Neonka)
100,00 рсдPlava neonka jedna je od omiljenih vrsta akvarijumskih ribica. Ova mala jatna ribica može se naseliti i u male akvarijume, nije zahtevna i pogodna je i za početnike u akvaristici. Potiče iz Južne Amerike, jugoistočnih delova Kolumbije, istočnih delova Perua i zapadnih delova Brazila. Široko je rasprostranjena i nalazimo je u malim vodotokovima sa tamnom ili bistrom vodom, dok je u glavnom toku reke nema. Karakteristična obojenost zbog koje je ova ribica omiljena među akvaristima posledica je života u tamnim vodama sa visokim sadržajem huminskih kiselina. Voda je siromašna mineralnim marterijama, skoro bez karbonata i kisela, a dno je često prekriveno granama i lišćem. Radi se o veoma prilagodljivoj vrsti koja će normalno razvijati i živeti u tvrđoj i alkalnijoj vodi, preporučuju se sledeće vrednosti: temperatura 21 – 28 °C, pH od 4.0 do 8.0, i tvrdoća do 220ppm. Plave neonke do izražaja dolaze tek u većem jatu, više od 10 ribica. Pogodne su za zajednički i biljni akvarijum i odgovara im društvo drugih mirnih riba. Prigušeno svetlo i tamna podloga ističu im boje, čine da se ribe osećaju sigurno i prirodno ponašaju. Plava linija po kojoj su poznate proteže se od oka do masnog peraja, a njena boja zavisi od kvaliteta svetla i ugla pod kojim se ribice posmatraju. Plave neonke ne svetle već reflektuju boju. Stomak im je beo, dok se crvena pruga proteže od sredine tela ka repu. Peraja nisu obojena. Vremenom su odgajeni i varijeteti koji se bojom razlikuju, ali nemaju popularnost divlje forme. Manje i vitkije ribice su mužjaci, a krupnije su ženke. U prirodi rastu do 3cm, a u akvarijumu do 4. Mogu se hraniti većinom komercijalnih suvih hrana kao što su Sera San, Vipan, Tetra Rubin i druge hrane. Mrest plavih neonki odvija se u mekoj i kiseloj vodi, slično kao i kod drugih tetri. Ikra i mlade ribice su fotosenzitivne i akvarijum treba zaštititi od svetla. U početku se hrane najsitnijom hranom, infuzorijom, a uskoro prihvataju i Artemiju. Iako veoma otporne na uslove sredine i na različite patogene, plava neonka može oboleti od neonske bolesti koju izaziva sporozoa. Bolest se karakteriše prisustvom mlečno-belog zamućenja u dubini mišića ribe. Tretman nije moguć i sve obolele primerke treba eliminisati. Pored neonki, mogu oboleti i Zebrice i Rodostomusi, druge vrste ne oboljevaju. Kao i druge ribice i plave neonke treba kupovati na proverenim mestima. U Akvarijum Artu možete kupiti mlade,zdrave i lepo obojene plave neonke iz domaćeg odgoja po pristupačnim cenama.
Nema na zalihama
-
Ribe
Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
350,00 рсдMikrogeophagus ramirezi (Ramirez), sa razlogom je jedna od najomiljenijih vrsta ribica u akvarijumima domaćih akvarista koji su prihvatili drugi deo latinskog naziva kao domaći naziv za ovu ribu. U stranoj literaturi naziva se German Blue Ram (koloritni soj razvijen je u Nemačkoj), Butterfly cichlid, Dwarf butterfly cichlid ili jednostavno Ram. U prirodi žive u mirnim vodama pritoka reke Orinoko, koje protiču kroz delove Venecuele i Kolumbije. Tipična su „blackwater“ vrsta, žive u sporim toplim vodama sa malom količinom rastvorenih minerala i dosta tanina. Primerci odgajeni u akvarijumima bolje tolerišu tvrdu vodu, ali se i dalje za držanje ovih riba preporučuje meka voda tretirana tresetom, Sera Super Peat, kako bi se dobila blago kisela (pH 5.2-6.7) voda u kojoj su Ramirezi najvitalniji i imaju najlepše boje. Odgovaraju im temperature 25.5-29.5 °C. Nagle promene uslova im ne odgovarajuju, kao i povečan sadržaj azotnih jedinjenja, jer postaju osetljivi i lako se razboljevaju. U akvarijumu rastu do 6cm, dok u divljini to bude i do 10cm. Ženke su od mužjaka manje rastom i slabije obojene. Bogatstvo boja na ovim ribama može se porediti sa šarenilom koralnog grebena, jer boja pojedinih sojeva znatno varira. Polni dimorfizam kod ovih ribica jasno je izražen, pored razlike u veličini, kod mužjaka su boje izraženije, leđno peraje je izvučeno u špic, a prvih par žbica su duže od ostalih. Ženke imaju stomak ljubičaste boje, a boja postaje izraženija kad su spremne za mrest. Na crnim ocelama javljaju se bele tačke kojih nikad nema kod mužjaka. Izuzetno su teritorijalna vrsta i čarke su im svakodnevica, u ovim sukobima retko dolazi do povreda, iako oba pola učestvuju u rapravama. Mreste se često i u zajedničkom akvarijumu, a za mrest biraju ravnu površinu (kamen, panj, list), ili kopaju rupu u podlozi. Monogamni su i par ovih ribica zajednički se brine o ikri i potomstvu. Iako su požrtvovani roditelji, u prisustvu drugih riba mrest retko uspeva. Za čuvanje jednog para ovih riba dovoljan je akvarijum 40-50 litara, a u većim akvarijumima može se čuvati i grupa u kojoj ima više ženki nego mužjaka. Mogu se hraniti kvalitetnom suvom hranom kao što je Tetra Pro Colour, Tetra Rubin ili Sera GVG mix, a rado jedu i živu hranu. Ovim temperamentnim i veoma energičnim ribicama životni vek je 2-3 godine, često i manje jer se drže u neadekvatnim uslovima. Selekcijom su dobijeni varijeteti sa dugim perajima, ksantorični oblici i poslednja novina Plavi (Electric blue) Ramirez.