- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Poecilia Sphenops Yellow (Žuta moli)
Poecilia Sphenops Yellow (Žuta moli)
200,00 рсд
Moliji su ribe koje nam dolaze iz Meksika. U većini slučajeva su mirne, veoma retko su blago agresivne. Zahvaljujući svojoj lakoći držanja, širokom varijetetu boja i lakom razmožavanju, moliji su jedne od najpopularnijih riba na svetu. Mužjaci rastu do 8, a ženke do 12cm. Divlji primerci su srebrnkaste boje i nisu previše atraktivni. Vremenom, selektivnim razmožavanjem je izvedeno mnogo varijeteta (crna, bela, žuta, lira). Nisu zahtevne i rado prihvataju sve vrste hrane. Mogu živeti u širokom spektru temperature vode, od 22 pa sve do 28 C. Vrlo su aktivne i samo ponekad mogu biti agresivne, mada su to retki slučajevi. Lako se razmnožavaju, i u zajedničkom akvarijumu, tako da je poželjno da on bude ubiljen kako bi mlađ imala gde da se skriva, mada je najbolja varijanta svakako da se mlađ odvoji dok ne poraste. Moliji se mogu držati sa svim drugim živorotkama, tetrama, pa i agresivnijim vrstama poput barbusa.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Xiphophorus Maculatus (Platika)
200,00 рсдPlatika je vrsta rečne ribe koja nastanjuje oblasti Severne i Centralne Amerike. Voli spore i tople vode. Njena ishrana u prirodi uključuje biljke, male rakove, insekte i člankovite crve, tako da joj u akvarijumu treba obezbediti raznovrstnu ishranu. Raste do 6cm. Divlja forma je žuto-smeđe boje, a uzgajivači su razvili dosta različitih boja (crno-bela, crvena, žuta). Između polova je mala razlika. Kod mužjaka je repno peraje više zašiljeno, a analno peraje je evoluiralo u gonopodijum koji se koristi u razmnožavanju dok je kod ženki analno peraje lepezastog oblika. Platika rađa žive mladunce. Jednostavna je za čuvanje i dobro se slaže sa drugim ribama. Odgovara im temperatura vode od 18 do 25c, i pH vrednost od 7 do 8. Zrelost dostiču za tri do četiri meseca. Ženke u isto vreme rađaju 20-40 mladih.
-
Ribe
Puntius Tetrazona
120,00 рсд – 200,00 рсдTetrazona je svakako najpoznatija mala šaranska vrsta koju srećemo u akvarijumima. Ranija imena roda su Barbus i Capoeta, a po najnovijoj nomenklaturi izdvojene su u rod Puntigrus. U stranoj literaturi naziva se „tiger barb“, dok je među domaćim akvaristima odomaćen naziv tetrazona ili sumatranka. Endemska je vrsta i nalazimo je na Sumatri, u njenom centralnom i južnom delu, a prema nekim autorima ima ih i na Borneu. Veoma su prilagodljive, pa su od tetrazona puštenih iz akvarijuma nastale feralne populacije na više lokacija u svetu. U prirodi tetrazona živi u plitkim vodama, bistrim i mutnim, sa umerenim vodenim tokom. Divlje ribe imaju vretenasto telo, dok je većina akvarijumskih tetrazona selektovana u pravcu mnogo višeg tela, skoro ovalnog. Prirodna boja tela je žuta sa četiri vertikalne crne pruge, prva pruga prelazi preko oka, druga ispred leđnog peraja, treća preko leđnog i analnog peraja, dok se četvrta nalazi u korenu repa. Sva peraja i usta riba su crvene boje, a intenzitet boje zavisi od genetike, ishrane riba i njihove kondicije. Vremenom su selektovane mutacije dale zelene i albino (gold) tetrazone, od zelenih su nedavno dobijene platinum zelene (neon) i crne, a od albino i platinum (bele) tetrazone. Idealna temperatura im je u rasponu 20 – 26 °C, pH od 5.0-8.0 i tvrdoća vode od 1-20 dH. Lako se prilagođavaju različitim uslovima što je posebno izraženo kod gajenih riba. U prirodi rastu do 10cm dok u akvarijumu uglavnom budu značajno manje. Po prirodi su jatne ribe i u okviru jata uspostavlja se jasna hijerarhija, ukoliko je jato suviše malo ili je mali akvarijum mogu postati agresivne prema drugim vrstama. Preporučuje se jato od 8-10 primeraka u akvarijumu od minimum 70-ak litara. U takvoj postavci će tetrazone svu svoju agresiju potrošiti na međusobne rasprave i čarke, a ostale stanovnike će ostaviti na miru. Sve ribe koje imaju velika peraja treba izbegavati, jer će biti izložene konstantnom grickanju. Gupike, šlajer živorotke, jako sitne i mirne ribe nisu dobar izbor za akvarijum sa tetrazonama. Posebno je poznata netrpeljivost prema Skalarima koji, izloženi konstantnom grickanju svojih velikih peraja, postaju apatični, prestanu da uzimaju hranu i ukoliko se ne odvoje od tetrezona, uginu. Krupnije vrste tetri, drugi barbusi, botije, algari i muljari neće imati problema sa tetrazonama. Tetrazona je svaštojed, i prilikom hranjenja veoma halapljivo jedu i neretko se prejedu pre no što ostale ribe dođu do dovoljno hrane. Kada se prejedu znaju se skloniti u tamnije delove akvarijuma i mirovati dok ne svare progutano. Bez problema prihvataju sve vrste hrane. Obzirom na način na koji jedu treba izbegavati suviše energetski jake hrane i nuditi im hranu sa više biljnih materija, kako biste izbegli zamašćenje jetre i posledičnu sklonost infekcijama. Mužjaci tetrazone su vitkiji od ženki i jače obojeni. Mlade ribe brzo postižu polnu zrelost, i pre nego dostignu punu veličinu. Mreste se veoma lako, slično ostalim šaranskim ribama. Ukoliko želite kontrolisan mrest potrebno je matične ribe razdvojiti i kondicionirati ih 10-ak dana, u prethodno pripremljen akvarijum ribe se prebacuju uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Ikru polažu slobodno u žbunovima mekolisnog bilja, njihova proždrljivost veoma je izražena i za vreme mresta pa je potrebno ikru zaštititi upotrebom mrežice ili klikera. Ukupan broj ikri je od 300-500, tetrazone su veoma plodne i mogu se mrestiti svake 2 nedelje. Nakon 24-48h legu se mlade ribice, koje nakon još 24h počinju tražiti hranu, u početku infuzoriju ili drugu hranu slične veličine, a zatim i Artemiju. Najbolji rezultati se postižu upotrebom mekše i kiselije vode. Tetrazona je već dugo jedna od popularnijih vrsta akvarijumskih ribica. Svi problemi koji su vezani za njih posledica su lošeg izbora vrsta koje će biti društvo tetrazonama u zajedničkom akvarijumu. U dobro osmišljenoj postavci, sa minimumom uslova koji su im dovoljni, jato tetrazona će svojim temperamentom donositi živost akvarijumu. Životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Pseudomugil Gertrudae (Gertruda)
350,00 рсдGertrude spadaju u patuljaste duge. Veoma brzo postale su omiljene među akvaristima jer pored prelepih boja poseduju izuzetan temperament, neprestano su aktivne, a veoma miroljubive ribice. Prve gertrude otkrivene su na Aru ostrvima u Indoneziji, a kasnije su izolovane populacije otkrivene na mnogim mestima u severnoj Australiji, Papua Novoj Gvineji i Indoneziji. Postoji značajna varijabilnost u boji, veličini riba i veličini peraja, pa se često pored imena ribe navodi i lokalitet sa kog potiče. Većina gertruda u ponudi su gajene ribe, divlji primerci su retkost. U prirodi se gertrude nalaze u malim plitkim potocima, izolovanim lagunama, jezercima i močvarama. Jata gertruda uglavnom se zadržavaju u blizini bujne vegetacije, među potopljenim panjevima ili naslagama lišća na dnu. Uslovi u kojima se mogu sresti veoma su različiti, temperatura se kreće u rasponu 12 – 34 °C, pH vrednost od 3.7-9.4, ukupna tvdoća od 0-20 stepeni, a karbonatna od 0-15KH. Ovako ekstremne vrednosti karakteristične su samo za neke populacije gertruda i više govore o njihovoj prilagodljivosti, nego o uslovima koji će im odgovarati u akvarijumu. Akvarijumskim sojevima najviše odgovara temperatura između 21 – 28 °C, pH vrednost 4.5-7.5, i tvrdoća 5-12 dH. Sa maksimalnom dužinom od 4cm i vretenastim oblikom tela gertrude spadaju u male vrste ribica, mnoge vrste tetri i barbusa slične dužine tela mnogo su krupnije od njih. Boja gertruda značajno varira, može biti zlatno-žuta, srebrnkasta ili svetlo plava. Prisustvo crmog ruba na svakoj pojedinačnoj krljušti čini svojevrstan mozaik na telu. Mnoštvo sitnih tačaka se nalazi na perajima, svim sem na trbušnim i grudnim. Trbušna peraja su oivičena žutom ili narandžastom bojom i ribe ih drže iznad tela. Prve žbice leđnog peraja znatno su izdužene. Neparna peraja kod mužjaka su veća nego kod ženki, a boje su intenzivnije. Iako je veličina tela slična kod oba pola, zbog velikih peraja će mužjaci delovati mnogo krupnije. Selekcijom su dobijene ribe sa još raskošnijim perajima, koja ponekad mogu prelaziti dužinu tela. Da biste dugo uživali u ovim predivnim ribicama, potrebno im je akvarijum adekvatno opremiti. Sam akvarijum ne mora biti veliki, 50 litara je dovoljno za malo jato od 10-ak gertruda. Odgovara im biljni akvarijum, ili postavke sa dosta panjeva, lišćem na dnu i senkom koju pravi površinsko bilje. U postavku treba uključiti i mahovinu ili drugo sitnolisno bilje na koje će polagati ikru. Bitnije od postavke je pravilno odabrati ostale stanovnike akvarijuma. Mnoge vrste koje inače preporučujemo su suviše krupne, i lako ostavljaju gertrude bez hrane i postepeno ih istisnu iz akvarijuma. Različite vrste Borarasa, Verneri, patuljaste vrste muljara, Otocinklusi, Caridina i Neocaridina kozice su odličan izbor za akvarijum sa gertrudama. U ovakvoj postavci će mužjaci neprestano odmeravati snage, trepereći jedan naspram drugog, slično kao kod Furkata ili Vernerija. Ovi „sukobi“ ne ostavljaju posledice, slično ponašanje imaju i kada pokušavaju da prizovu ženke, neposredno pred mrest u sitnolisnom bilju. U prirodi se mreste sezonski, a u akvarijumu bez obzira na godišnje doba i u jatu gertruda možete očekivati nekoliko ikri svakodnevno. Ikra je prilično krupna za ovako male ribe, njen razvoj traje 10-ak dana i mlade gertrude se legu potpuno razvijene, istog dana počinju da se hrane. U prvih par dana im je potreban plankton, a onda brzo prelaze na Artemiju i drugu hranu. Roditelji će rado pojesti svaku ikru koju pronađu, a prema malim ribicama nisu toliko agresivni. U dobro nameštenom akvarijumu će redovno preživeti jedan deo podmlatka. Mlade gertrude rastu brzo i rano dostižu polnu zrelost. Kod ishrane treba obratiti pažnju na malu veličinu njihovih usta i prilagoditi im zalogaje, usitniti kvalitetne lisnate hrane kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae, uz povremen dodatak žive artemije. Gertrude veoma lako privuku pažnju akvarista i oni se odluče za njihovu kupovinu. Samo jedan deo ovih ribica, nažalost, završi u adekvatno nameštenom akvarijumu i zbog toga žive veoma kratko. Namestiti akvarijum sa gertrudma nije komplikovano, i ako im se obezbedi minimum uslova, one će svojim neprestanim igrama nagrađivati akvariste, mrestiti se redovno i uvećavati jato. Redovan mrest je veoma bitan jer će ove male, veoma temperamentne, poput kolibrija, ribice usled stalnog mrešćenja brzo iscrpeti svoju životnu energiju. Životni vek gertruda je do 2 godine.
Nema na zalihama
-
Ribe
Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
350,00 рсдMikrogeophagus ramirezi (Ramirez), sa razlogom je jedna od najomiljenijih vrsta ribica u akvarijumima domaćih akvarista koji su prihvatili drugi deo latinskog naziva kao domaći naziv za ovu ribu. U stranoj literaturi naziva se German Blue Ram (koloritni soj razvijen je u Nemačkoj), Butterfly cichlid, Dwarf butterfly cichlid ili jednostavno Ram. U prirodi žive u mirnim vodama pritoka reke Orinoko, koje protiču kroz delove Venecuele i Kolumbije. Tipična su „blackwater“ vrsta, žive u sporim toplim vodama sa malom količinom rastvorenih minerala i dosta tanina. Primerci odgajeni u akvarijumima bolje tolerišu tvrdu vodu, ali se i dalje za držanje ovih riba preporučuje meka voda tretirana tresetom, Sera Super Peat, kako bi se dobila blago kisela (pH 5.2-6.7) voda u kojoj su Ramirezi najvitalniji i imaju najlepše boje. Odgovaraju im temperature 25.5-29.5 °C. Nagle promene uslova im ne odgovarajuju, kao i povečan sadržaj azotnih jedinjenja, jer postaju osetljivi i lako se razboljevaju. U akvarijumu rastu do 6cm, dok u divljini to bude i do 10cm. Ženke su od mužjaka manje rastom i slabije obojene. Bogatstvo boja na ovim ribama može se porediti sa šarenilom koralnog grebena, jer boja pojedinih sojeva znatno varira. Polni dimorfizam kod ovih ribica jasno je izražen, pored razlike u veličini, kod mužjaka su boje izraženije, leđno peraje je izvučeno u špic, a prvih par žbica su duže od ostalih. Ženke imaju stomak ljubičaste boje, a boja postaje izraženija kad su spremne za mrest. Na crnim ocelama javljaju se bele tačke kojih nikad nema kod mužjaka. Izuzetno su teritorijalna vrsta i čarke su im svakodnevica, u ovim sukobima retko dolazi do povreda, iako oba pola učestvuju u rapravama. Mreste se često i u zajedničkom akvarijumu, a za mrest biraju ravnu površinu (kamen, panj, list), ili kopaju rupu u podlozi. Monogamni su i par ovih ribica zajednički se brine o ikri i potomstvu. Iako su požrtvovani roditelji, u prisustvu drugih riba mrest retko uspeva. Za čuvanje jednog para ovih riba dovoljan je akvarijum 40-50 litara, a u većim akvarijumima može se čuvati i grupa u kojoj ima više ženki nego mužjaka. Mogu se hraniti kvalitetnom suvom hranom kao što je Tetra Pro Colour, Tetra Rubin ili Sera GVG mix, a rado jedu i živu hranu. Ovim temperamentnim i veoma energičnim ribicama životni vek je 2-3 godine, često i manje jer se drže u neadekvatnim uslovima. Selekcijom su dobijeni varijeteti sa dugim perajima, ksantorični oblici i poslednja novina Plavi (Electric blue) Ramirez.
-
Ribe
Nematobrycon Palmeri (Kraljevska tetra)
200,00 рсдKraljevska tetra ili jednostavno palmeri jedna je od vrsta najpogodnijih za zajednički akvarijum. Obzirom na njihovu lepotu nije čudno što je baš njima dodeljen naziv kraljevske (emperor,eng.) tetre. Vrsta je endemska u slivu reka San Juan i Atrato u jugozapadnoj Kolumbiji. Pored njih u rodu Nematobrycon je samo još jedna vrsta, N.lacortei, koja je nešto manjeg rasta, slična kraljevskoj tetri, ali slabije obojena. Veoma retko se nalazi u ponudi. Lako se razlikuje od kraljevske tetre jer ima crvene oči. Živi u sporijim delovima reke, manjim pritokama i izdvojenim lagunama, jata kraljevskih tetri prisutna su u većem delu toka ove dve reke. Palmeri živi u vodi tmperature 23 – 27 °C, pH vrednosti 5.5-7.5 i tvrdoće1-12dH. Gajene ribe su prilagodljivije i mogu se držati u tvrđoj i alkalnijoj vodi. Rastu maksimalno do 4,5cm. Kod ove vrste je polni dimorfizam veoma izražen i na prvi pogled se polovi mogu razlikovati. Mužjaci su krupniji, jače obojeni, njihovo je oko plave boje dok je kod ženki žuto. Leđno i repno peraje mužjaka je izduženo, karakteristika vrste je to što je izdužena i srednja žbica repnog peraja, ovo je prava retkost u svetu tetri. Donja polovina tela je crne boje, a ostatak svetao. Čitavo telo može imati plavi odsjaj, najjače izražen na sredini tela. Ovaj odsjaj zavisi od kvaliteta rasvete i raspoloženja riba. Mlada kraljevska tetra liči na Keri tetru, pouzdano se mogu razlikovati po prisustvu masnog peraja kod keri tetre, jer ono kod palmerija ne postoji. Postoji i selektovana forma crne boje – Crni palmeri. Jedna je od najzahvalnijih vrsta tetri za zajednički akvarijum, može se kombinovati sa mnoštvom sitnijih i krupnijih riba, samo treba izbegavati izuzetno agresivne vrste i ribe sklone grickanju peraja. Živorotke, druge tetre, većina barbusa, labirintovke, mali i srednji ciklidi, različiti muljari i algari, sve ove ribice su pogodne za akvarijum sa palmerijima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, mada će kraljevska tetra najlepše izgledati u biljnom ili biotop akvarijumu. Po prirodi su jatne ribe i najbolje je naseliti bar 6 primeraka. Akvarijum ne mora biti veliki, već 50 litara je dovoljno za malo jato. Ishrana palmerija je veoma jednostavna, prihvataju sve komercijalne suve hrane, naša preporuka su kvalitetni listići kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae i druge. Mrest palmerija se odvija veoma slično mrestu drugih tetri. Ikru polažu slobodno u sitnolisnom bilju, ikre nisu lepljive i padaju na dno. Ukoliko ikra nije zaštićena mrežom ili klikerima može biti pojedena. Mlađ je sitna i u početku se hrani planktonom. Mekša i blago kisela voda je bitna za pravilan razvoj ikre. Mogu se mrestiti u parovima ili u grupi, do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kondicioniranje riba pred mrest isto je kao kod drugih vrsta, Limun tetre npr. Palmeri je jedna od najraskošnijih vrsta tetri, veoma pogodna za početnike u akvaristici, nezahtevna u ishrani i uslovima koji su joj dovoljni. Miroljubive su prema ostalim stanovnicima, a opet dovoljno čvrste da izdrže temperamet aktivnijih riba. Mnogim iskusnim akvaristima je kraljevska tetra omiljena vrsta. Očekivani životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.