Loading...

Prodavnica

Filtriraj proizvode

Prikaz 61–75 od 1089 rezultata

View :
  • Ribe

    Ancistrus Cirrhosus

    150,00 рсд1.200,00 рсд

    Ancistrus je naziv čitavog roda ribica u porodici lorikarida. Veoma su rasprostranjeni u Južnoj Americi i različite vrste žive od Paname na severu sve do Argentine na jugu. Građa tela je karakteristična za sve lorikaride, spljošteno telo, prisustvo koštanih ploča i modifikovan usni aparat. Pripadnici roda se razlikuju od ostalih lorikarida po prisustvu mekih izraslina na glavi -„brkova“, po kojima su i dobili naziv u mnogim jezicima (bristlenose, bushynose (engleski), antennenwelse (nemački)). Ove izrasline kod ženki su mnogo manje ili izostaju. Iza škrga se nalazi nekoliko izrastaja poput kukica – intraoperkularni zubi služe za odbranu, pokretni su i treba obratiti pažnju kod hvatanja da se ribe ne upetljaju u mrežicu i povrede. Ancistrusi koje držimo u akvarijumu su najverovatnije nastali ukrštanjem više vrsta, do skoro se u literaturi pojavljivao pod nazivom Ancistrus sp.3, a poslednji naziv koji ove ribice imaju je Ancistrus cf. cirrhosus, jer je običan ancistrus najsličniji A. cirrhosusu koji potiče iz Argentine. U literaturi se često spominju i A. temminckii, A. dolichopterus i A. hoplogenys kada se govori o običnom ancistrusu. Ove vrste se retko nalaze u prodaji. Ancistusi su veoma prilagodljivi i mogu se čuvati u različitim uslovima, jedino treba izbegavati suviše nagle promene. Mogu živeti i do 12 godina i dostići veličinu od 15cm. Boja ancistrusa značajno varira, osnovna boja tela je smeđe-zelena, na telu se nalaze mnogobrojne svetlije tačke različite veličine. Pojedini sojevi mogu biti i dosta tamniji, ali i svetliji. Boja pojedinačnog primerka varira od raspoloženja ribe i uslova u kojima se čuva. Danas postoje i albino ancistrusi, LDA-16, dvobojni, crveni, kao i šlajeri navedenih boja. Ancistrusi su veoma popularni jer najveći deo njihove ishrane čine alge, sve braon i zelene alge veoma brzo će očistiti iz akvarijuma. Da biste sačuvali vitalnost ancistrusa kada je količina algi u akvarijumu mala treba ih hraniti sa Sera spirulinom, Tetra plecominom, Sera florom ili drugom hranom biljnog porekla. Rado prihvataju i sveže povrće, blitvu, spanać, krastavac i tikvice. Prisustvo drveta u ishrani ancistrusa nije obavezno, ali je korisno jer će mala količina lignina sprečiti nastanak probavnih smetnji. Veoma često dolazi i do uspešnog mresta ancistrusa u zajedničkom akvarijumu. Mužjak pronalazi zaklon, šupljinu u drvetu, kamenu ili kokosu, a postoje i keramičke cevi za mrest ancistrusa. On ovu šupljinu čuva od ostalih riba, čisti je i priziva ženku pokazujući brkove. Ženka polaže do 200 krupnih žutih ikri, o kojima se mužjak brine. Uklanja neoplođene ikre i konstantnim pokretima peraja dovodi svežu vodu. Nakon 4-8 dana mali ancistrusi izlaze iz ikre, a još 4-6 dana im je potrebno da apsorbuju veliko žumance. Ribice veličine 1cm verne su kopije odraslih, veoma su aktivni u potrazi za hranom, rastu brzo i često ih veliki broj preživi kad nema ozbiljnijih grabljivaca u akvarijumu. Mladi ancistrusi osetljiviji su od odraslih na prisustvo povećane količine azotnih jedinjenja i na nedostatak kiseonika. Od svih algara koje srećemo u akvaristici, ancistrus je sigurno najpogodniji za život u akvarijumu, veći je od Otocinklusa i Sijamaca, oklopljen i može se čuvati i sa krupnijom ribom. Ono što može predstavljati problem je njihov veći rast i činjenica da mogu isčupati manje biljke. Ancistrusi su veoma otporne ribe i retko se razboljevaju. Pažnju treba obratiti na njihovu ishranu. Visok procenat proteina u ishrani i nedostatak vlakana mogu prouzrokovati digestivne tegobe. U Akvarijum artu imamo ancistruse raznih varijeteta i veličina.

  • Ribe

    Ancistrus LDA16

    250,00 рсд

    Ancistrus je naziv čitavog roda ribica u porodici lorikarida. Veoma su rasprostranjeni u Južnoj Americi i različite vrste žive od Paname na severu sve do Argentine na jugu. Građa tela je karakteristična za sve lorikaride, spljošteno telo, prisustvo koštanih ploča i modifikovan usni aparat. Pripadnici roda se razlikuju od ostalih lorikarida po prisustvu mekih izraslina na glavi -„brkova“, po kojima su i dobili naziv u mnogim jezicima (bristlenose, bushynose (engleski), antennenwelse (nemački)). Ove izrasline kod ženki su mnogo manje ili izostaju. Iza škrga se nalazi nekoliko izrastaja poput kukica – intraoperkularni zubi služe za odbranu, pokretni su i treba obratiti pažnju kod hvatanja da se ribe ne upetljaju u mrežicu i povrede. Ancistrusi koje držimo u akvarijumu su najverovatnije nastali ukrštanjem više vrsta, do skoro se u literaturi pojavljivao pod nazivom Ancistrus sp.3, a poslednji naziv koji ove ribice imaju je Ancistrus cf. cirrhosus, jer je običan ancistrus najsličniji A. cirrhosusu koji potiče iz Argentine. U literaturi se često spominju i A. temminckii, A. dolichopterus i A. hoplogenys kada se govori o običnom ancistrusu. Ove vrste se retko nalaze u prodaji. Ancistusi su veoma prilagodljivi i mogu se čuvati u različitim uslovima, jedino treba izbegavati suviše nagle promene. Mogu živeti i do 12 godina i dostići veličinu od 15cm. Boja ancistrusa značajno varira, osnovna boja tela je smeđe-zelena, na telu se nalaze mnogobrojne svetlije tačke različite veličine. Pojedini sojevi mogu biti i dosta tamniji, ali i svetliji. Boja pojedinačnog primerka varira od raspoloženja ribe i uslova u kojima se čuva. Danas postoje i albino ancistrusi, LDA-16, dvobojni, crveni, kao i šlajeri navedenih boja. Ancistrusi su veoma popularni jer najveći deo njihove ishrane čine alge, sve braon i zelene alge veoma brzo će očistiti iz akvarijuma. Da biste sačuvali vitalnost ancistrusa kada je količina algi u akvarijumu mala treba ih hraniti sa Sera spirulinom, Tetra plecominom, Sera florom ili drugom hranom biljnog porekla. Rado prihvataju i sveže povrće, blitvu, spanać, krastavac i tikvice. Prisustvo drveta u ishrani ancistrusa nije obavezno, ali je korisno jer će mala količina lignina sprečiti nastanak probavnih smetnji. Veoma često dolazi i do uspešnog mresta ancistrusa u zajedničkom akvarijumu. Mužjak pronalazi zaklon, šupljinu u drvetu, kamenu ili kokosu, a postoje i keramičke cevi za mrest ancistrusa. On ovu šupljinu čuva od ostalih riba, čisti je i priziva ženku pokazujući brkove. Ženka polaže do 200 krupnih žutih ikri, o kojima se mužjak brine. Uklanja neoplođene ikre i konstantnim pokretima peraja dovodi svežu vodu. Nakon 4-8 dana mali ancistrusi izlaze iz ikre, a još 4-6 dana im je potrebno da apsorbuju veliko žumance. Ribice veličine 1cm verne su kopije odraslih, veoma su aktivni u potrazi za hranom, rastu brzo i često ih veliki broj preživi kad nema ozbiljnijih grabljivaca u akvarijumu. Mladi ancistrusi osetljiviji su od odraslih na prisustvo povećane količine azotnih jedinjenja i na nedostatak kiseonika. Od svih algara koje srećemo u akvaristici, ancistrus je sigurno najpogodniji za život u akvarijumu, veći je od Otocinklusa i Sijamaca, oklopljen i može se čuvati i sa krupnijom ribom. Ono što može predstavljati problem je njihov veći rast i činjenica da mogu isčupati manje biljke. Ancistrusi su veoma otporne ribe i retko se razboljevaju. Pažnju treba obratiti na njihovu ishranu. Visok procenat proteina u ishrani i nedostatak vlakana mogu prouzrokovati digestivne tegobe. U Akvarijum artu imamo ancistruse raznih varijeteta i veličina.

  • Ribe

    Ancistrus slajer

    450,00 рсд

    Ancistrus je naziv čitavog roda ribica u porodici lorikarida. Veoma su rasprostranjeni u Južnoj Americi i različite vrste žive od Paname na severu sve do Argentine na jugu. Građa tela je karakteristična za sve lorikaride, spljošteno telo, prisustvo koštanih ploča i modifikovan usni aparat. Pripadnici roda se razlikuju od ostalih lorikarida po prisustvu mekih izraslina na glavi -„brkova“, po kojima su i dobili naziv u mnogim jezicima (bristlenose, bushynose (engleski), antennenwelse (nemački)). Ove izrasline kod ženki su mnogo manje ili izostaju. Iza škrga se nalazi nekoliko izrastaja poput kukica – intraoperkularni zubi služe za odbranu, pokretni su i treba obratiti pažnju kod hvatanja da se ribe ne upetljaju u mrežicu i povrede. Ancistrusi koje držimo u akvarijumu su najverovatnije nastali ukrštanjem više vrsta, do skoro se u literaturi pojavljivao pod nazivom Ancistrus sp.3, a poslednji naziv koji ove ribice imaju je Ancistrus cf. cirrhosus, jer je običan ancistrus najsličniji A. cirrhosusu koji potiče iz Argentine. U literaturi se često spominju i A. temminckii, A. dolichopterus i A. hoplogenys kada se govori o običnom ancistrusu. Ove vrste se retko nalaze u prodaji. Ancistusi su veoma prilagodljivi i mogu se čuvati u različitim uslovima, jedino treba izbegavati suviše nagle promene. Mogu živeti i do 12 godina i dostići veličinu od 15cm. Boja ancistrusa značajno varira, osnovna boja tela je smeđe-zelena, na telu se nalaze mnogobrojne svetlije tačke različite veličine. Pojedini sojevi mogu biti i dosta tamniji, ali i svetliji. Boja pojedinačnog primerka varira od raspoloženja ribe i uslova u kojima se čuva. Danas postoje i albino ancistrusi, LDA-16, dvobojni, crveni, kao i šlajeri navedenih boja. Ancistrusi su veoma popularni jer najveći deo njihove ishrane čine alge, sve braon i zelene alge veoma brzo će očistiti iz akvarijuma. Da biste sačuvali vitalnost ancistrusa kada je količina algi u akvarijumu mala treba ih hraniti sa Sera spirulinom, Tetra plecominom, Sera florom ili drugom hranom biljnog porekla. Rado prihvataju i sveže povrće, blitvu, spanać, krastavac i tikvice. Prisustvo drveta u ishrani ancistrusa nije obavezno, ali je korisno jer će mala količina lignina sprečiti nastanak probavnih smetnji. Veoma često dolazi i do uspešnog mresta ancistrusa u zajedničkom akvarijumu. Mužjak pronalazi zaklon, šupljinu u drvetu, kamenu ili kokosu, a postoje i keramičke cevi za mrest ancistrusa. On ovu šupljinu čuva od ostalih riba, čisti je i priziva ženku pokazujući brkove. Ženka polaže do 200 krupnih žutih ikri, o kojima se mužjak brine. Uklanja neoplođene ikre i konstantnim pokretima peraja dovodi svežu vodu. Nakon 4-8 dana mali ancistrusi izlaze iz ikre, a još 4-6 dana im je potrebno da apsorbuju veliko žumance. Ribice veličine 1cm verne su kopije odraslih, veoma su aktivni u potrazi za hranom, rastu brzo i često ih veliki broj preživi kad nema ozbiljnijih grabljivaca u akvarijumu. Mladi ancistrusi osetljiviji su od odraslih na prisustvo povećane količine azotnih jedinjenja i na nedostatak kiseonika. Od svih algara koje srećemo u akvaristici, ancistrus je sigurno najpogodniji za život u akvarijumu, veći je od Otocinklusa i Sijamaca, oklopljen i može se čuvati i sa krupnijom ribom. Ono što može predstavljati problem je njihov veći rast i činjenica da mogu isčupati manje biljke. Ancistrusi su veoma otporne ribe i retko se razboljevaju. Pažnju treba obratiti na njihovu ishranu. Visok procenat proteina u ishrani i nedostatak vlakana mogu prouzrokovati digestivne tegobe. U Akvarijum artu imamo ancistruse raznih varijeteta i veličina.

  • Ribe

    Ancistrus Super Red

    350,00 рсд

    Ancistrus je naziv čitavog roda ribica u porodici lorikarida. Veoma su rasprostranjeni u Južnoj Americi i različite vrste žive od Paname na severu sve do Argentine na jugu. Građa tela je karakteristična za sve lorikaride, spljošteno telo, prisustvo koštanih ploča i modifikovan usni aparat. Pripadnici roda se razlikuju od ostalih lorikarida po prisustvu mekih izraslina na glavi -„brkova“, po kojima su i dobili naziv u mnogim jezicima (bristlenose, bushynose (engleski), antennenwelse (nemački)). Ove izrasline kod ženki su mnogo manje ili izostaju. Iza škrga se nalazi nekoliko izrastaja poput kukica – intraoperkularni zubi služe za odbranu, pokretni su i treba obratiti pažnju kod hvatanja da se ribe ne upetljaju u mrežicu i povrede. Ancistrusi koje držimo u akvarijumu su najverovatnije nastali ukrštanjem više vrsta, do skoro se u literaturi pojavljivao pod nazivom Ancistrus sp.3, a poslednji naziv koji ove ribice imaju je Ancistrus cf. cirrhosus, jer je običan ancistrus najsličniji A. cirrhosusu koji potiče iz Argentine. U literaturi se često spominju i A. temminckii, A. dolichopterus i A. hoplogenys kada se govori o običnom ancistrusu. Ove vrste se retko nalaze u prodaji. Ancistusi su veoma prilagodljivi i mogu se čuvati u različitim uslovima, jedino treba izbegavati suviše nagle promene. Mogu živeti i do 12 godina i dostići veličinu od 15cm. Boja ancistrusa značajno varira, osnovna boja tela je smeđe-zelena, na telu se nalaze mnogobrojne svetlije tačke različite veličine. Pojedini sojevi mogu biti i dosta tamniji, ali i svetliji. Boja pojedinačnog primerka varira od raspoloženja ribe i uslova u kojima se čuva. Danas postoje i albino ancistrusi, LDA-16, dvobojni, crveni, kao i šlajeri navedenih boja. Ancistrusi su veoma popularni jer najveći deo njihove ishrane čine alge, sve braon i zelene alge veoma brzo će očistiti iz akvarijuma. Da biste sačuvali vitalnost ancistrusa kada je količina algi u akvarijumu mala treba ih hraniti sa Sera spirulinom, Tetra plecominom, Sera florom ili drugom hranom biljnog porekla. Rado prihvataju i sveže povrće, blitvu, spanać, krastavac i tikvice. Prisustvo drveta u ishrani ancistrusa nije obavezno, ali je korisno jer će mala količina lignina sprečiti nastanak probavnih smetnji. Veoma često dolazi i do uspešnog mresta ancistrusa u zajedničkom akvarijumu. Mužjak pronalazi zaklon, šupljinu u drvetu, kamenu ili kokosu, a postoje i keramičke cevi za mrest ancistrusa. On ovu šupljinu čuva od ostalih riba, čisti je i priziva ženku pokazujući brkove. Ženka polaže do 200 krupnih žutih ikri, o kojima se mužjak brine. Uklanja neoplođene ikre i konstantnim pokretima peraja dovodi svežu vodu. Nakon 4-8 dana mali ancistrusi izlaze iz ikre, a još 4-6 dana im je potrebno da apsorbuju veliko žumance. Ribice veličine 1cm verne su kopije odraslih, veoma su aktivni u potrazi za hranom, rastu brzo i često ih veliki broj preživi kad nema ozbiljnijih grabljivaca u akvarijumu. Mladi ancistrusi osetljiviji su od odraslih na prisustvo povećane količine azotnih jedinjenja i na nedostatak kiseonika. Od svih algara koje srećemo u akvaristici, ancistrus je sigurno najpogodniji za život u akvarijumu, veći je od Otocinklusa i Sijamaca, oklopljen i može se čuvati i sa krupnijom ribom. Ono što može predstavljati problem je njihov veći rast i činjenica da mogu isčupati manje biljke. Ancistrusi su veoma otporne ribe i retko se razboljevaju. Pažnju treba obratiti na njihovu ishranu. Visok procenat proteina u ishrani i nedostatak vlakana mogu prouzrokovati digestivne tegobe. U Akvarijum artu imamo ancistruse raznih varijeteta i veličina.

  • Ostalo

    Anthias Squamipinnis – Lyretail Anthias

    2.400,00 рсд

    Lyretail Anthias riba je veoma druželjubiv stanovnik morskih akvarijuma. Ova
    atraktivna riba je izrazito aktivna, pa lako animira druge, stidljivije ribice. Lyretail
    Anthias riba je poznata i kao Scalefin riba. Mužjaci su svetlocrvenih nijansi, dok su
    ženke više u narandžastim tonovima.
    Optimalni uslovi za uzgoj Lyretail Anthias ribe podrazumevaju čuvanje ove ribe u
    grupama, u akvarijumu sa jednom vrstom riba, veličine najmanje 400 litara.
    Mužjake je najbolje čuvati izolovane ili u grupi sa nekoliko ženki. Iako se Lyretail
    Anthias riba najčešće kreće oko sredine akvarijuma, poželjno je obezbediti im i
    nekoliko mesta za sakrivanje.
    Karakteristika Anthias vrste riba je da su hermafroditi. Ako mužjak ugine, najčešće
    će se najveća ženka u grupi preobratiti u mužjaka i preuzeti njegovu ulogu.
    Nakon što se aklimatizuju u novom akvarijumu, Anthias ribe je najbolje hraniti
    smrznutim mysis preparatima, uz dodatke smrznutih artemija, a vremenom im se
    može dati i vosokokvalitetna hrana u listićima, u manjim porcijama tokom dana.
    Pridodato stanište za uzgoj kopepoda i amfipoda će obezbediti stabilan izvor
    kvalitetne hrane ovoj ribi, koja se hrani planktonom.
    Dostupan u različitim veličinama: U prodaji su najčešće ribice srednje veličine
    (5 cm do 8 cm), ali ova vrsta raste od 2,5 cm do 12 cm.

    Nema na zalihama

  • Biljke

    Anubias Barteri Nana Petite

    500,00 рсд

    Anubias sp. ‘Petite’ je biljka nastala usled mutacije u odgajivacnicama Singapura. Veoma sporo raste, ispod 5cm visine i ne vecim rizomom od 5-10 cm. Do izrazaja dolazi kada se stavlja uz kamen ili koren drveta ili prilikom vezivanja za iste. Idealna je kao dekorativna biljka za manje akvarijume

    Poreklo: Singapur

    Brzina rasta: Spora

    Visina: 3,0-5,0 cm

    Širina: 3,0 – 8,0 cm

    Zahtevnost: Nezahtevna

    Svetlost: Umereno

    CO2: Umereno  6-14 mg/L. U slucaju jaceg osvetljenja 15-25 mg/L.

    Mesto sađenja: Prednji plan

  • Biljke

    Anubias Barteri Var Nana

    300,00 рсд1.000,00 рсд

    Anubias barteri var nana, poreklom iz Kameruna, je mala, atraktivna biljka koja uspeva u svim uslovima. Visina koju dostiže iznosi između 5-10cm, sa rizomom od 10-15cm (a ponekad i više). Prilikom kupovine naročito je važno proveriti rizom ove biljke – ukoliko on nije u idealnom stanju, biljka posle izvesnog vremena može početi da truli. Anubias barteri var. Nana spada u red spororastućih biljaka, često cveta pod vodom (žuti cvet sa belim laticama koji svojim oblikom podseća na klip kukuruza), a listovi joj traju i po nekoliko godina. Najbolje rezultate daje ukoliko je vežete za kamen, panj ili na koren nekog stabla unutar akvarijuma. Sadi se u senci neke više biljke ili u senci dekoracije tako što se koncem vezuje za odabranu akvarijumsku osnovu. Konac će vremenom istruliti, a korenje će se prihvatiti za odabranu površinu. Ukoliko je postavljena na dno akvarijuma, treba povesti računa da rizom ne bude pokriven kako bi se sprečilo truljenje, a nije preporučljivo izlagati je direktnom svetlu budući da tada dolazi do pojave algi na starijim listovima. Zbog svog jednostavnog razmnožavanja (prostim deljenjem matične biljke), ali i zbog svog dekorativnog izgleda, spada u red nezaobilaznih biljaka za sve tipove akvarijuma, a biljojedne ribe je zaobilaze. Anubias barteri nana najbolje uspeva u akvarijumima sa čistom vodom (tvrdom ili mekom) u kojima se vrši redovna zamena, čime se ujedno sprečava i pojava končastih algi na njenim jakim, zelenim listovima. Idealna temperatura koja joj odgovara kreće se u rasponu od 22-30c.

    Poreklo: Kamerun
    Brzina rasta: Spora
    Visina: 5,0 – 15,0 cm
    Širina: 8,0 – 12,0 cm
    Zahtevnost: Nezahtevna
    Svetlost: Slabo
    CO2: 3,0 – 5,0 mg/l
    Mesto sađenja: Kači se na dekoraciju

  • Biljke

    Anubias Barteri var Nana Pangolino

    500,00 рсд

    Anubias nana Pangolino  je jedna od redjih biljaka na trzistu, mozda i najsitnija nana na svetu. Ima male ostre listove, tamno zelene boje. Po pitanju rasta same biljke ne razlikuje se mnogo od standardne nane, osim sto veoma sporo raste. Ova patuljasta biljka primenu je nasla u dekoraciji kod nano akvarijuma. Koren joj je veoma mali stoga je idealna sa vezivanje na panj ili kamen.

    Poreklo: Dennerle odgajivacnica bilja

    Brzina rasta:  Veoma spora

    Visina: 3,0 cm

    Širina: 3,0 -5,0 cm

    Zahtevnost: Nezahtevna

    Svetlost: Umereno

    CO2: Umereno  6-14 mg/L. U slucaju jaceg osvetljenja 15-25 mg/L.

    Mesto sađenja: Prednji plan

  • Biljke

    Anubias Barteri var Nangi

    700,00 рсд

    Anubias barteri var Nangi , je prvi put uzgajana na Floridi 1986 Godine. Mala atraktivna biljka koja uspeva u svim uslovima. Visina koju dostiže iznosi između 5-10cm, sa rizomom od 10-15cm (a ponekad i više). Prilikom kupovine naročito je važno proveriti rizom ove biljke – ukoliko on nije u idealnom stanju, biljka posle izvesnog vremena može početi da truli. Anubias barteri var. Nangi spada u red spororastućih biljaka, često cveta pod vodom (žuti cvet sa belim laticama koji svojim oblikom podseća na klip kukuruza), a listovi joj traju i po nekoliko godina. Najbolje rezultate daje ukoliko je posadite na kamen, panj ili na koren nekog stabla unutar akvarijuma.

    Sadi se u senci neke više biljke ili u senci dekoracije tako što se koncem vezuje za odabranu akvarijumsku osnovu. Konac će vremenom istruliti, a korenje će se prihvatiti za odabranu površinu. Ukoliko je postavljena na dno akvarijuma treba povesti računa da rizom ne bude pokriven kako bi se sprečilo truljenje, a nije preporučljivo izlagati je direktnom svetlu budući da tada dolazi do pojave algi na starijim listovima.

    Zbog svog jednostavnog razmnožavanja (prostim deljenjem matične biljke) ali i zbog svog dekorativnog izgleda, spada u red nezaobilaznih biljaka za sve tipove akvarijuma, a biljojedne ribe je zaobilaze. Anubias barteri nana najbolje uspeva u akvarijumima sa čistom vodom (tvrdom ili mekom) u kojima se vrši redovna zamena, čime se ujedno sprečava i pojava končastih algi na njenim jakim, zelenim listovima. Idealna temperatura koja joj odgovara kreće se u rasponu od 22-30c.

    Poreklo: Uzgojna vrsta
    Brzina rasta: Spora
    Visina: 5,0 – 15,0 cm
    Širina: 8,0 – 12,0 cm
    Zahtevnost: Nezahtevna
    Svetlost: Slabo
    CO2: 3,0 – 5,0 mg/l
    Mesto sađenja: Kači se na dekoraciju

  • Biljke

    Anubias Gigantea

    1.200,00 рсд

    Anubias Gigantea pronadjena je davne 1920 na Gvineji, mozemo je jos naci i u zemljama Zapadne afrike. Visina koju dostiže iznosi između 5-10cm, sa rizomom od 90-100cm. Prilikom kupovine naročito je važno proveriti rizom ove biljke – ukoliko on nije u idealnom stanju, biljka posle izvesnog vremena može početi da truli. Anubias Gigantea spada u red spororastućih biljaka, listovi joj traju i po nekoliko godina. Najbolje rezultate daje ukoliko je posadite na kamen, panj ili na koren nekog stabla unutar akvarijuma.

    Sadi se  tako što se koncem vezuje za odabranu akvarijumsku osnovu. Konac će vremenom istruliti, a korenje će se prihvatiti za odabranu površinu. Ukoliko je postavljena na dno akvarijuma treba povesti računa da rizom ne bude pokriven kako bi se sprečilo truljenje, a nije preporučljivo izlagati je direktnom svetlu budući da tada dolazi do pojave algi na starijim listovima.

    Zbog svog jednostavnog razmnožavanja (prostim deljenjem matične biljke) ali i zbog svog dekorativnog izgleda, spada u red nezaobilaznih biljaka za sve tipove akvarijuma, a biljojedne ribe je zaobilaze. Anubias Gigantea najbolje uspeva u akvarijumima sa čistom vodom (tvrdom ili mekom) u kojima se vrši redovna zamena, čime se ujedno sprečava i pojava končastih algi na njenim jakim, zelenim listovima. Idealna temperatura koja joj odgovara kreće se u rasponu od 22-30c.

    Poreklo: Gvineja, Zapadna Afrika
    Brzina rasta: Spora
    Visina: 90-100 cm
    Zahtevnost: Nezahtevna
    Svetlost: Slabo
    CO2: 3,0 – 5,0 mg/l
    Mesto sađenja: Kači se na dekoraciju

  • Biljke

    Anubias Lancelota

    700,00 рсд

    Anubias Lancelot, poreklom iz Zapadne Afrike, je mala, atraktivna biljka koja uspeva u svim uslovima. Visina koju dostiže iznosi između 5-10cm, sa rizomom od 10-15cm (a ponekad i više). Prilikom kupovine naročito je važno proveriti rizom ove biljke – ukoliko on nije u idealnom stanju, biljka posle izvesnog vremena može početi da truli. Anubias Lancelot spada u red spororastućih biljaka,  listovi joj traju i po nekoliko godina. Najbolje rezultate daje ukoliko je posadite na kamen, panj ili na koren nekog stabla unutar akvarijuma.

    Sadi se u senci neke više biljke ili u senci dekoracije tako što se koncem vezuje za odabranu akvarijumsku osnovu. Konac će vremenom istruliti, a korenje će se prihvatiti za odabranu površinu. Ukoliko je postavljena na dno akvarijuma treba povesti računa da rizom ne bude pokriven kako bi se sprečilo truljenje, a nije preporučljivo izlagati je direktnom svetlu budući da tada dolazi do pojave algi na starijim listovima.

    Zbog svog jednostavnog razmnožavanja (prostim deljenjem matične biljke) ali i zbog svog dekorativnog izgleda, spada u red nezaobilaznih biljaka za sve tipove akvarijuma, a biljojedne ribe je zaobilaze. Anubias Lancelot najbolje uspeva u akvarijumima sa čistom vodom (tvrdom ili mekom) u kojima se vrši redovna zamena, čime se ujedno sprečava i pojava končastih algi na njenim jakim, zelenim listovima. Idealna temperatura koja joj odgovara kreće se u rasponu od 22-30c.

    Poreklo: Zapadna Afrika

    Visina: 15-20 Cm

    pH: 6.0 – 9.0

    Zahtevnost: Lako

    Svetlo: Slabo

    CO2: 3,0 – 5,0 mg/l

    Mesto sađenja: Kači se na dekoraciju

  • Biljke

    Anubijas Nana Pinto

    1.700,00 рсд

    Anubijas Nana Pinto je upečatljiv primer veštačke selekcije. Ova sorta je stvorena od strane ljudi i stvorena nakon mnogo generacija. Biljke sa zadivljujućim belo-zelenim šarama birane su i razmnožavane tokom godina da bi se stvorio Anubias Nana Pinto koji imamo danas. Ovi obrasci su uzrokovani nedostatkom zelenih pigmenata, hlorofila, u određenim delovima lista.

    Obrasci su jedinstveni za svaki list i za svaku biljku, bez dva ista. U poređenju sa drugim vrstama Anubias, Anubias Nana Pinto raste sporije. Preporučuje se svetlost većeg intenziteta da bi Anubias Nana Pinto ostala zdrava i bela. Veoma je važno izbegavati zakopavanje rizoma prilikom sadnje, jer to može dovesti do topljenja rizoma i uginuća biljke.

    Anubije se najbolje uzgajaju pričvršćene za površine, kao što su drvo ili kamenje,moze se zakaciti lepkom ili koncem.

     

    Cena je za biljku od 7 listova

     

  • Ribe

    Apistogramma Agassizzi

    400,00 рсд

    Agasizi je patuljasti ciklid iz roda Apistogramma, i pored poznatijeg Kakatuidesa najčešća je vrsta iz ovog roda u akvaristici. Vrsta je veoma rasprostranjena i nalazimo je na više lokaliteta u Južnoj Americi. Odvojene populacije znatno se razlikuju po svojoj obojenosti tako da nije lako dati jedinstven opis za sve agasizije koje srećemo. Pored divljih formi postoji i nekoliko selekcijom dobijenih oblika. Karakteristika svih agasizija je repno peraje kopljastog oblika i središnja crna linija koja se pruža i kroz repno peraje. Razlika između polova je velika, ženke agasizija su mnogo manje, neugledno obojene, prljavo žute boje koja u vreme mresta postaje izrazito žuta (karakteristično za većinu ženki apistograma). U prirodi se ove ribe nalaze u sporim vodama, malim pritokama Amazona koje se prostiru kroz veći deo Brazila i Perua. Vode u kojima žive ove ribice mogu biti bistre, tamne (blackwater), pa čak i bele (whitewater). Kada se divlje ribe drže u akvarijumu, posebnu pažnju treba obratiti na poreklo, odnosno lokalitet, i prilagoditi parametre vode, jer ovakve ribice nisu prilagodljive kao one gajene više generacija u akvarijumu. U prirodi se ove ribe sreću u vodama sa temperaturom 22 – 29 °C, pH vrednošću od 5-7, i tvdoćom do 12 dH. Gajenim agasizijima odgovara meka i kisela voda, filtrirana preko treseta, blago obojena i bogata huminskim kiselinama. Dodavanjem panjeva i lišća na dno akvarijuma samo doprinosimo prirodnom ambijentu i tada možemo videti ove prelepe ribice u svoj njihovoj raskoši i ispoljavanju temperamenta po kom su patuljasti ciklidi poznati. Veoma su osetljivi na prisustvo azotnih jedinjenja u vodi i kada filtracija nije adekvatna veoma brzo kopne i podložni su bolestima. Isto se dešava i kada se prenesu u tvrdu i alkalnu vodu. Redovne zamene vode su obavezne kod agasizija jer im smeta i povišen nivo nitrata. Kada se zadovolje ovi osnovni uslovi, čuvanje agasizija nije ništa teže od brige o drugim ribicama, sve dok su uslovi zadovoljavajući oni su veoma otporne ribe. Jedan par ribica se može smestiti u akvarijum od 40-ak litara, dok je za više riba potreban akvarijum od bar 100l, uređen tako da postoje odvojene celine koje će mužjaci proglasiti za teritoriju i braniti je od drugih mužjaka. Kombinovanje sa drugim vrstama patuljastih ciklida preporučuje se samo u velikim akvarijumima, a dobro društvo će im biti sitne jatne ribe kao što su neonke, razne vrste drugih tetri, muljari i algari. Mrest se odvija u šupljinama, prevrnutoj saksiji ili kokosu. Ženka će položiti ljubičaste ikre o kojima će preuzeti brigu. Boja ženke postaje izrazito žuta, veoma je posvećen roditelj i može biti jako agresivna, čak i prema mužjaku koga je najbolje skloniti. Nakon 7 dana ona će izvesti malo jato ribica u potragu za hranom. Kao prva hrana može im se ponuditi Artemija. Da bi sačuvali raskošne boje i vitalnost treba ih hraniti raznovrsno, koristiti kvalitetnu suvu hranu uz dodatak artemije i kod odraslih riba. Ove predivne ribice nedovoljno često se sreću kod domaćih akvarista iako su pogodne za male akvarijume, često ih bije glas da su nežne i osetljive, a to nije istina već se radi o držanju u neadekvatnim uslovima.

    Nema na zalihama

  • Ribe

    Apistogramma Cacatuoides

    450,00 рсд

    Apistogramma Cacatuides jedan je od najčešćih patuljastih ciklida koji se drže u akvarijumima. Naziv su dobili po sličnosti sa kakaduom, prvih par žbica leđnog peraja su im izdužene i ribe ih često podižu i spuštaju slično poznatom papagaju. Kakatuides, drugi deo latinskog imena često koriste srpski akvaristi. U prirodi se ove Apistogramme nalaze u slivu Amazona, u malim potocima i lagunama kišnih šuma Perua i Kolumbije. Za razliku od ostalih pripadnika istog roda, nisu ugrožene i divlja populacija je stabilna. Većina riba koje dolaze u prodaju odgajene su u akvarijumu. Velika je razlika u veličini i izgledu mužjaka i ženke, mužjaci dostižu dužinu do 8cm i peraja su im značajno veća i obojenija nego kod ženki (uglavnom narandžasto-crvena, sa crnim tačkama ili solidne boje). Trbušna peraja kod mužjaka su transparentna. Ženke su upola manje i dostižu maksimalno 5cm, imaju manja peraja i trbušna peraja su crna, a osnovna boja je žuta. Crna hirizontalna linija proteže se celom dužinom tela. Boje kod ženki postaju izražene u toku mresta, ostaju takve i kod ženki koje čuvaju mlađ. Oba pola imaju crnu vertikalnu liniju koja prelazi preko oka i škržnih poklopaca. U prirodi se pojavljuje nekoliko različito obojenih formi, daljom selekcijom dobijeni su izuzetno atraktivni varijeteti, Orange flash, Double i Triple Red, Triple White. Obzirom da u prirodi žive na velikom području, u malim vodotokovima, gde se uslovi brzo menjaju, Kakatuidesi su tolerantni prema parametrima vode, idealna temperatura im je od 22-29 °C, mada se mogu prilagoditi temperaturama i preko 30 °C, a podnose i niske temperature sve do 15 °C. Tvrdoća vode od 0-300ppm im odgovara, kao i pH 6.5-pH 8.0. Za razliku od ostalih „patuljaka“ često se uspešno mreste u alkalnoj vodi. Mrest se odvija u šupljinama, pukotinama, kokosu ili ispod lista biljaka. Brigu o ikri i mladima preuzima ženka dok mužjak brani teritoriju, ponekad je predanost ženke tolika da otera mužjaka u potpunosti, a ponekad se dešava da se mužjak pridruži nezi mladih. Mrest se često dešava i u zajedničkom akvarijumu, a ukoliko želite da veći broj mlađi preživi, Kakatuidese ne treba kombinovati sa brzim plivačima ili krupnim ribama. Od prvog dana mlađ se može hraniti Artemijom. Apistogramma Cacatuoides može se čuvati i u manjem akvarijumu kao par, u srednjim akvarijumima mogu se naseljavati kao harem, a u velikim akvarijumima može se čuvati i više mužjaka. Mužjaci su izrazito teritorijalni, dok manji okršaji postoje i među ženkama. Ponekad dolazi do pojave pseudoženki – zbog prisustva dominantnog mužjaka. Manje ribe ne razvijaju velika peraja i karakterističnu obojenost, već izgledom podsećaju na ženku. Teritorijalnost se javlja i kod ženki. Ove ribe idealan su izbor za biljni akvarijum, treba im obezbediti dosta krša, panjeva i kamena na dnu, gde će ove ribe provoditi većinu vremena. Različite vrste tetri idealno su društvo. Treba obratiti pažnju na velika usta koja ove ribe imaju tako da mogu pojesti sitniju ribu ili kozice. Početnicima koji se interesuju za patuljaste cilide ovu ribu uvek preporučujemo, ova nezahtevna vrsta sa razlogom je omiljena i kod iskusnih akvarista.

    Nema na zalihama

  • Andjeli

    Apolemichthys Trimaculatus – Flagfin Angelfish

    8.400,00 рсд

    Flagfin Angelfish riba, često nazivana i Threespot Angelfish riba, je prelepa žuta
    riba sa plavim usnama, tamnom plavo-crnom mrljom na leđima na mestu gde se
    glava spaja sa telom i svetložutom mrljom iza očiju.
    Obezbedite dosta mesta za sakrivanje u akvarijumu od najmanje 400 litara,
    obzirom da je Flagfin Angelfish stidljiva riba i trebalo bi da bude jedini primerak
    ove vrste u akvarijumu. Nije poželjan stanovnik u koralnim akvarijumima,
    obzirom da napada tvrde i meke korale, kao i mekušce.
    Iskusni akvaristi je održavaju uspešno
    hraneći je mešavinom smrznutih preparata na bazi sunđera namenjenih ishrani ovih
    riba, artemija obogaćenih vitaminima, dodatkom mysis i različite biljne prehrane,
    kao i obezbeđivanjem živog kamena za ishranu i sakrivanje.
    Dostupno u različitim veličinama: U prodaji su najčešće ribe srednje veličine,
    mada ove ribe rastu od malih (5cm) do velikih (18cm) primeraka.

    Nema na zalihama

Proizvod dodan!
Proizvod se već balazi u listi želja!
Removed from Wishlist