- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
Mikrogeophagus Ramirezi (Ramirez)
350,00 рсд
Mikrogeophagus ramirezi (Ramirez), sa razlogom je jedna od najomiljenijih vrsta ribica u akvarijumima domaćih akvarista koji su prihvatili drugi deo latinskog naziva kao domaći naziv za ovu ribu. U stranoj literaturi naziva se German Blue Ram (koloritni soj razvijen je u Nemačkoj), Butterfly cichlid, Dwarf butterfly cichlid ili jednostavno Ram. U prirodi žive u mirnim vodama pritoka reke Orinoko, koje protiču kroz delove Venecuele i Kolumbije. Tipična su „blackwater“ vrsta, žive u sporim toplim vodama sa malom količinom rastvorenih minerala i dosta tanina. Primerci odgajeni u akvarijumima bolje tolerišu tvrdu vodu, ali se i dalje za držanje ovih riba preporučuje meka voda tretirana tresetom, Sera Super Peat, kako bi se dobila blago kisela (pH 5.2-6.7) voda u kojoj su Ramirezi najvitalniji i imaju najlepše boje. Odgovaraju im temperature 25.5-29.5 °C. Nagle promene uslova im ne odgovarajuju, kao i povečan sadržaj azotnih jedinjenja, jer postaju osetljivi i lako se razboljevaju. U akvarijumu rastu do 6cm, dok u divljini to bude i do 10cm. Ženke su od mužjaka manje rastom i slabije obojene. Bogatstvo boja na ovim ribama može se porediti sa šarenilom koralnog grebena, jer boja pojedinih sojeva znatno varira. Polni dimorfizam kod ovih ribica jasno je izražen, pored razlike u veličini, kod mužjaka su boje izraženije, leđno peraje je izvučeno u špic, a prvih par žbica su duže od ostalih. Ženke imaju stomak ljubičaste boje, a boja postaje izraženija kad su spremne za mrest. Na crnim ocelama javljaju se bele tačke kojih nikad nema kod mužjaka. Izuzetno su teritorijalna vrsta i čarke su im svakodnevica, u ovim sukobima retko dolazi do povreda, iako oba pola učestvuju u rapravama. Mreste se često i u zajedničkom akvarijumu, a za mrest biraju ravnu površinu (kamen, panj, list), ili kopaju rupu u podlozi. Monogamni su i par ovih ribica zajednički se brine o ikri i potomstvu. Iako su požrtvovani roditelji, u prisustvu drugih riba mrest retko uspeva. Za čuvanje jednog para ovih riba dovoljan je akvarijum 40-50 litara, a u većim akvarijumima može se čuvati i grupa u kojoj ima više ženki nego mužjaka. Mogu se hraniti kvalitetnom suvom hranom kao što je Tetra Pro Colour, Tetra Rubin ili Sera GVG mix, a rado jedu i živu hranu. Ovim temperamentnim i veoma energičnim ribicama životni vek je 2-3 godine, često i manje jer se drže u neadekvatnim uslovima. Selekcijom su dobijeni varijeteti sa dugim perajima, ksantorični oblici i poslednja novina Plavi (Electric blue) Ramirez.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Stiphodon Sp. (Stifodon)
800,00 рсдStifodon (Stiphodon) je rod slatkovodnih glavoča (gobija) koji obuhvata 36 vrsta koje naseljavaju priobalne potoke u jugoistočnoj Aziji i Okeaniji. Neke od vrsta su endemske i žive samo na jednom ostrvu. Kao i drugi glavoči, Stifodon ima srasla trbušna peraja koja formiraju svojevrsnu pijavku, i pomoću nje se stifodon prihvata za podlogu. Sve vrste ovog roda žive u brzim vodama, često i iznad vodopada uz koje se moraju popeti u jednoj fazi svog razvoja. Stifodoni su male ribe, najveći primerci koje smo videli ne prelaze 7cm, telo im je veoma izduženo i prilagođeno životu u brzim vodama. U poslednjih nekoliko godina domaćim akvaristima su stifodoni postali dostupni, u Akvarijum artu ih često imamo u ponudi. Veoma su interesantne ribe, ne preterano zahtevne za čuvanje, sa veoma zanimljivim načinom života. Po obliku tela sve vrste u okviru roda jako liče i precizna identifikacija je veoma otežana. Pored toga, u stanju su da veoma brzo sasvim promene boju, od veoma intenzivno obojenih riba do potpuno neuglednih, sivih ili smeđih. Posebno su lepo obojeni mužjaci pred mrest, dok ženke većine vrsta imaju horizontalne pruge i liče međusobno. Najveći broj stifodona koji su nam stizali pripadaju vrstama S.percnopterygionus, S.ornatus, S.semoni i S.maculidorsalis. Ove 4 vrste su najrasprostranjenije u prirodi, pa se najčešće i nude akvaristima. Manje je bitno kojoj vrsti pripadaju stifodoni koje imate jer svi imaju isti način života, ishranu i druge potrebe. Uspešan mrest do sada nije postignut u akvarijumu i svi stifodoni potiču iz prirode. Sve vrste Stifodona žive u plitkim potocima, sa brzom i bistrom vodom. Ovakvi potoci na dnu imaju dosta krupnog kamenja na kome se razvijaju alge i mikroorganizmi kojima se stifodoni hrane. Temperatura koja im odgovara kreće se u rasponu od 20 – 28 °C, pH blizu neutralne vrednosti 6.5-7.5 i tvrdoća vode 2-12 dH. Naročito im je bitna visoka koncentracija rastvorenog kiseonika i odsustvo organske prljavštine. Stifodoni se mogu držati u zajedničkom akvarijumu gde će jesti sve vrste algi, jedna su od retkih vrsta koja jede modrozelene i crne čupave alge. Akvarijum ne mora biti veliki, stifodoni se dobro snalaze i u 50-ak litara vode. Obavezno je da akvarijum bude pokriven jer se mogu popeti i izaći. Mnogo je bolje namestiti im biotop akvarijum koji će imati dosta kamenja, jaku cirkulaciju vode i jako svetlo koje će doprineti razvoju algi. U ovakav akvarijum mogu se naseliti druge vrste kojima odgovara jak protok (Sewellia, Kardinal i sl). Da bi stifodoni živeli dugo, najveći deo ishrane moraju predstavljati alge, a kada njih nema dovoljno može im se dodati Spirulina. Druge suve hrane nisu dobar izbor. Razlika među polovima je veoma izražena, prvenstveno u boji i veličini leđnog peraja. Slabije obojene ženke će imati stomake pune ikre kada su polno zrele. Do mresta dolazi u rupi ispod kamena koju će iskopati mužjak. Broj ikri je veoma veliki, čak do 10000, a ikre su mikroskopski sitne. Mužjak će čuvati ikru naredna 24h, a zatim se delimično razvijene larve legu i puštaju da ih nosi vodena struja. U prirodi će larve apsorbovati žumance u toku narednih 3-4 dana, i za to vreme će stići do mora i nastaviti razvoj u slanoj vodi. Mladi stifodoni će se vratiti u potoke često savladavajući vodopade na svom putu. Ovakav razvoj veoma je sličan životnom ciklusu Nerita puževa i Amano šrimpova. Sam mrest stifodona nije retkost u akvarijumu, ali o uspešnom razvoju ikre i razvoju larvi nema podataka. Kompletan rod ovih malih glavoča veoma je interesantan, bogatstvom i intenzitetom veoma brzo plene pažnju akvarista. Naša su preporuka svim nešto iskusnijim akvaristima koji žele da unesu novine u svoj akvarijum.
-
Ribe
Puntius Tetrazona
120,00 рсд – 200,00 рсдTetrazona je svakako najpoznatija mala šaranska vrsta koju srećemo u akvarijumima. Ranija imena roda su Barbus i Capoeta, a po najnovijoj nomenklaturi izdvojene su u rod Puntigrus. U stranoj literaturi naziva se „tiger barb“, dok je među domaćim akvaristima odomaćen naziv tetrazona ili sumatranka. Endemska je vrsta i nalazimo je na Sumatri, u njenom centralnom i južnom delu, a prema nekim autorima ima ih i na Borneu. Veoma su prilagodljive, pa su od tetrazona puštenih iz akvarijuma nastale feralne populacije na više lokacija u svetu. U prirodi tetrazona živi u plitkim vodama, bistrim i mutnim, sa umerenim vodenim tokom. Divlje ribe imaju vretenasto telo, dok je većina akvarijumskih tetrazona selektovana u pravcu mnogo višeg tela, skoro ovalnog. Prirodna boja tela je žuta sa četiri vertikalne crne pruge, prva pruga prelazi preko oka, druga ispred leđnog peraja, treća preko leđnog i analnog peraja, dok se četvrta nalazi u korenu repa. Sva peraja i usta riba su crvene boje, a intenzitet boje zavisi od genetike, ishrane riba i njihove kondicije. Vremenom su selektovane mutacije dale zelene i albino (gold) tetrazone, od zelenih su nedavno dobijene platinum zelene (neon) i crne, a od albino i platinum (bele) tetrazone. Idealna temperatura im je u rasponu 20 – 26 °C, pH od 5.0-8.0 i tvrdoća vode od 1-20 dH. Lako se prilagođavaju različitim uslovima što je posebno izraženo kod gajenih riba. U prirodi rastu do 10cm dok u akvarijumu uglavnom budu značajno manje. Po prirodi su jatne ribe i u okviru jata uspostavlja se jasna hijerarhija, ukoliko je jato suviše malo ili je mali akvarijum mogu postati agresivne prema drugim vrstama. Preporučuje se jato od 8-10 primeraka u akvarijumu od minimum 70-ak litara. U takvoj postavci će tetrazone svu svoju agresiju potrošiti na međusobne rasprave i čarke, a ostale stanovnike će ostaviti na miru. Sve ribe koje imaju velika peraja treba izbegavati, jer će biti izložene konstantnom grickanju. Gupike, šlajer živorotke, jako sitne i mirne ribe nisu dobar izbor za akvarijum sa tetrazonama. Posebno je poznata netrpeljivost prema Skalarima koji, izloženi konstantnom grickanju svojih velikih peraja, postaju apatični, prestanu da uzimaju hranu i ukoliko se ne odvoje od tetrezona, uginu. Krupnije vrste tetri, drugi barbusi, botije, algari i muljari neće imati problema sa tetrazonama. Tetrazona je svaštojed, i prilikom hranjenja veoma halapljivo jedu i neretko se prejedu pre no što ostale ribe dođu do dovoljno hrane. Kada se prejedu znaju se skloniti u tamnije delove akvarijuma i mirovati dok ne svare progutano. Bez problema prihvataju sve vrste hrane. Obzirom na način na koji jedu treba izbegavati suviše energetski jake hrane i nuditi im hranu sa više biljnih materija, kako biste izbegli zamašćenje jetre i posledičnu sklonost infekcijama. Mužjaci tetrazone su vitkiji od ženki i jače obojeni. Mlade ribe brzo postižu polnu zrelost, i pre nego dostignu punu veličinu. Mreste se veoma lako, slično ostalim šaranskim ribama. Ukoliko želite kontrolisan mrest potrebno je matične ribe razdvojiti i kondicionirati ih 10-ak dana, u prethodno pripremljen akvarijum ribe se prebacuju uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Ikru polažu slobodno u žbunovima mekolisnog bilja, njihova proždrljivost veoma je izražena i za vreme mresta pa je potrebno ikru zaštititi upotrebom mrežice ili klikera. Ukupan broj ikri je od 300-500, tetrazone su veoma plodne i mogu se mrestiti svake 2 nedelje. Nakon 24-48h legu se mlade ribice, koje nakon još 24h počinju tražiti hranu, u početku infuzoriju ili drugu hranu slične veličine, a zatim i Artemiju. Najbolji rezultati se postižu upotrebom mekše i kiselije vode. Tetrazona je već dugo jedna od popularnijih vrsta akvarijumskih ribica. Svi problemi koji su vezani za njih posledica su lošeg izbora vrsta koje će biti društvo tetrazonama u zajedničkom akvarijumu. U dobro osmišljenoj postavci, sa minimumom uslova koji su im dovoljni, jato tetrazona će svojim temperamentom donositi živost akvarijumu. Životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Pterophyllum Scalare
250,00 рсд – 800,00 рсдSkalar je definitivno jedna od najomiljenijih ribljih vrsta u slatkovodnoj akvaristici. Velika većina akvarista je bar u nekom trenutku imala skalare u svom akvarijumu. Dosta su rasprostranjeni u Južnoj Americi, nalazimo ih u Brazilu, Kolumbiji ,Gvajani, Surinamu, Francuskoj Gvajani i Peruu. Skalari žive u slivu Amazona i slivovima drugih reka. Divlje ribe se retko nalaze u prodaji, većina skalara koji se sreću u prodavnicama potiču od domaćih odgajivača. Skalari žive u vodama bogatim vegetacijom, karakterističan oblik tela omogućava im da se provleče kroz biljke. Telo skalara izuzetno je visoko i bočno spljošteno. Samo telo je ovalnog oblika, veliko leđno i analno peraje daje im oblik trougla, a grudna peraja su končasta i duga. Dostižu dužinu od 15cm i visinu tela od čak 20-25cm, ovako krupnim ribama treba veći i obavezno visok akvarijum. Mlade skalare kratko vreme možete čuvati u manjem akvarijumu, jer ribice veoma brzo prerastu akvarijum i za odrasle ribe treba predvideti bar 40l vode po primerku, sa minimalnom zapreminom akvarijuma od 200l i visinom od 50cm. Koliko su lepe i greciozne ribe u pitanju mogu vam posvedočiti svi oni koji su skalare držali u akvarijumima od nekoliko stotina litara. Naša je preporuka da skalare ne ubacujete u akvarijume koji su manji od Rio 180 modela, dok je Lido 200 zbog svoje visine mnogo bolji izbor. Skalar „divljak“, kako se često naziva prirodna boja ovih ribica odlikuje se sa 4 crne vertikalne pruge na srebrno-belom telu. Tokom godina pojavili su se mnogobrojni odgajeni oblici skalara: mramorni (sa nepravilnim rasporedom crne i bele boje), beli skalar (pruge su odsutne, ribe su bele boje), zlatni skalar (žuta ili narandžasta boja se pojavljuje na telu ovih riba), trikolor ili koi skalar (različite kombinacije bele, crne i žute boje), red devil (trikolor sa veoma izraženom narandžastom, praktično crvenom bojom), bikolor (dvobojni skalari kod kojih je zadnja polovina tela crna, platinumi (snežno bele ribe, bez ikakvih drugih boja), plavi skalari (relativno nova mutacija svetlo plava boja je zastupljena u različitom stepenu). Postoje i čokoladni skalari, dimljeni skalari, florida, albino i mnogi drugi oblici. Pored različitih boja dobijeni su i šlajer oblici, a u poslednje vreme razvijaju se skalari sa širokim leđnim i analnim perajima. Ovo je najosnovnija podela boja i često se skalari mogu naći i pod drugim nazivima ili kombinacijom naziva. Skalari nisu zahtevni po pitanju parametara vode, naročito primerci koji su već generacijama akvarijumske ribe. Idealni uslovi su im: temperatura od 24 do 30°C, pH vrednost od 6.0 do 7.4 i umereno tvrda voda do 15 kH. Uređenje akvarijuma nije presudno, dobro je posaditi nekoliko Ehinodorusa (amazonki), iz,eđu čijih listova će se skalari provlačiti i na čiju će površinu polagati ikru. U pitanju su miroljubive ribe koje su prilično krupne i o tome treba voditi računa kada se biraju ribice za akvarijum sa skalarima, sve suviše sitne ribe mogu biti pojedene. Kao dobar izbor pokazala se većina vrsta tetri. Treba izbegavati sve veoma brze plivače koji mogu uneti nemir među jato skalara, a naročito treba izbegavati vrste koje su sklone grickanju peraja kao što je Tetrazona. Ovu vrstu kao da nerviraju velika peraja skalara i konstantno će kidisati na njih. Iako spadaju u ciklide, mnogo su nežniji od drugih ciklida slične veličine, pa ih treba kombinovati samo sa manjim vrstama kao što su Ramirezi ili Kakatuidesi. Različite vrste račića predstavljaju hranu skalarima i ne treba ih ubacivati u akvarijum. Energetske hrane kao što su Tetra Discus, era Discus ili Tetra Pro energy su dobar izbor za skalare. Kod jače pigmentisanih varijeteta mogu se dodati i hrane koje pojačavaju boju, Sera san, Rubin ili Procolour, kako bi istakli žuti i crveni pigment. Pol skalara je veoma teško odrediti do pred sam mrest, ponekad će mužjak imati izraženo čelo, slično kao kod drugih vrsta ciklida. Ovaj metod je prilično nepouzdan i pol se sa sigurnošću može odrediti samo po obliku genitalne papile koja je kod ženke zaobljena. a kod mužjaka šiljata. Slično diskusima, skalari će se upariti za ceo život. Za uspešan mrest će vam, pored kvalitetnih matičnih riba, biti potrebna mekša i toplija voda. Najbolje je mrestiti ih u odvojenom akvarijumu jer su veoma predani čuvanju ikre, a kasnije i mladih. Svi stanovnici akvarijuma mogu biti ugroženi kada skalarima u vreme mresta naglo skoči agresivnost . Najkvalitetniji parovi dobijaju se kada se mladim ribama prepusti da same naprave odabir, prisilno uparivanje kako bi se dobila željena boja često ne daje rezultat. Pre samog mresta ribe će braniti deo akvarijuma sa odabranom površinom za mrest, koju će očistiti pre samog polaganja ikre. Ženka će ikru polagati u nizovima na list amazonke ili drugu sličnu površinu, čak i na staklo akvarijuma, a zatim će je mužjak oploditi. Broj ikri je veliki, nekoliko stotina, ponekad i hiljadu. Oba roditelja brinu se o ikri, mužjak će uglavnom više braniti teritoriju ,a ženka više čistiti ikru i uklanjati neoplođene. Mladi se legu nakon 36-48h i u početku bespomoćno vise slepljeni u grozdove. Svu mlađ koja se odvoji od ostalih roditelji će ustima vraćati na gomilu, a ako procene da postoji pogodnije mesto za mlađ, mogu kompletno leglo preneti na drugo mesto. Nakon nekoliko dana mladi će proplivati i krenuti u potragu za hranom. Svi koji se suviše udalje od roditelja brzo će biti vraćeni u gnezdo. Kao prvu hranu trba im ponuditi Artemiju. Mladi u početku ne liče na roditelje, karakterističan oblik i boju dobijaju nakon prvog meseca života. Značajan deo skalara izgubio je instinkt i može pojesti ikru ili mlađ. Često se dešava da mladim parovima treba nekoliko mrestova pre prvog uspešnog. Ikra skalara može se razviti i bez roditelja, ovaj metod ne preporučujemo hobistima, jer na taj način samo povečavamo broj skalara koji nemaju nagon za čuvanjem ikre. Prizor para koji čuva potomstvo, drži svoje jato na okupu, usitnjava hranu i zatim je ispljune u jato malih riba stvarno je veličenstven, tada stvarno možemo reći da imamo deo prirode u svom domu. Mladi skalari su osetljivi na nagle promene u parametrima vode, preporučujemo vam da menjate manji deo (10-15%) vode svakodnevno kako ne bi došlo do porasta koncentracije nitrata. Kada je nitrat visok dolazi do pojave „ošišanih“ skalara. Ove ribe imaju normalno telo, a mala peraja i ovaj nedostatak se dosta teško ispravlja. U Akvarijum artu u svakom trenutku možete naći više varijeteta skalara. Naša su preporuka za sve akvariste koji vole krupnije ribice i mogu im pružiti adekvatne uslove u većim akvarijumima. Skalari mogu živeti i preko 10 godina.
-
Ribe
Trichogaster Trichopterus (Plavi trihogaster)
120,00 рсдTrihogasteri ili guramije spadaju među najotpornije vrste akvarijumskih ribica. Mogu se uspešno gajiti i doživeti čak osam godina u veoma skromnim uslovima. Naučno ime vrste je nedavno promenjeno u Trichopodus trichopterus. U prirodi žive u basenu reke Mekong, široko su rasprostranjene u južnoj Kini, Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Tajlandu, Mijanmaru, Maleziji i severnoj Indoneziji. Veštački su stvorene populacije trihogastera na mnogim lokacijama širom sveta što samo govori o prilagodljivosti ovih riba. Vode u kojima žive spore su ili stajaće, plitke i bogate vegetacijom. Nalazimo ih u jezercima, močvarama, kanalima. Često migriraju u plavljena područja, šume i ravnice, a sa početkom sušne sezone vraćaju se u glavni tok. Odgovara im temperatura od 24-30°C, pH vrednost 5.5-8.5 i tvrdoća vode od 3 pa čak do 35 dH. Rastu do 15cm, u akvarijumu uglavnom do 12cm. Potreban im je akvarijum od bar 80 litara, za više primeraka i veći. Gusta vegetacija i prisustvo površinskog bilja dovodi do toga da se guramije osećaju sigurno i ponašaju prirodno. Deo akvarijuma treba ostaviti slobodnim za plivanje. Pošto su nešto veće rastom ne treba ih kombinovati sa malim ribama. Mirnije vrste barbusa, veće tetre i krupnije živorotke su, pored muljara i algara, dobar izbor. Trihogasteri su dosta temperamentni, naročito polno zreli mužjaci koji mogu biti izrazito teritorijalni pred mrest. Agresivnost se ispoljava najviše prema slabijim mužjacima i ženkama koje nisu spremne za mrest. Potrebno je obezbediti dovoljno mesta za skrivanje kako slabiji primerci ne bi postali apatični, prestali da uzimaju hranu i uginuli nakon konstantnog proganjanja. U prisustvu agresivnih vrsta ili veoma brzih riba guramije će biti plašljive i povućene ribe. Postoji nekoliko boja kod trihogastera. Divlji oblik je svetlo plave boje sa jednom crnom tačkom na sredini tela i jednom pri korenu repa, treća crna tačka je u stvari oko ribe, latinski naziv je dat po ove tri tačke. Kod odraslih riba tačke često izblede. Veoma je popularan mramorni ili cosby trihogaster, koji na telu ima nepravilne tamno-plave šare, kao i zlatni ili gold oblik. Ove dve forme se ne javljaju u prirodi, već su nastale selekcijom ribica. Guramije nisu probirljive, svaštojedi su i lako prihvataju sve vrste kvalitetne suve hrane. Mužjaci su nešto veći rastom, intenzivnije obojeni i većih peraja. Leđno peraje je izduženo, dok je kod ženki zaobljeno. Kod mladih guramija naljakše je odrediti pol po obliku leđnog peraja jer je to prva polna karakteristika koja se javlja. Mrest plavih guramija je veoma jednostavan, posebna priprema vode nije neophodna. Dominantan mužjak će na odabranom mestu napraviti penasto gnezdo, a sama izgradnja gnezda će ponekad trajati danima. Odabrana ženka će povremeno dolaziti do gnezda, da proveri napredovanje, a zatim će je mužjak pojuriti. Sam mrest se odvija ispod gnezda, i ribice će se bukvalno saviti jedna oko druge, izbscujući ikru i mleč. Tokom ovog grča obe ribe će nekoliko sekundi padati ka dnu, i nakon što se trgnu iz ovog transa, ikru koja se nije podigla ka gnezdu će mužjak pokupiti i ubaciti u gnezdo. Ovih ciklusa može biti i više od 20, a ukupan broj ikri može biti do 1200. Nakon mresta ženku treba odvojiti jer je mužjak veoma predan u odbrani gnezda, pa je može ubiti. Nakon 24-36h mlade guramije se legu, u gnezdu ostaju još 4-5 dana, a zatim počinju da traže hranu. Veoma su sitne i dugo jedu infuzoriju, kritična faza razvoja im je posle druge nedelje kada im se razvija labirint i počinju da dišu atmosferski vazduh. Tada treba sniziti nivo vode na 15cm kako se mlade ribice ne bi pogušile. Rast im je veoma neujednačen i treba ih podeliti po veličinama jer može doći do kanibalizma. Rastu veoma brzo i postaju polno zrele sa 6-8 meseci. Guramija je veoma zahvalna vrsta, otporna na promenjive uslove, lepo obojena i pogodna za zajednički akvarijum. Preporučujemo je i početnicima koji imaju nešto veće akvarijume.
-
Ribe
Poecilia Sphenops Black (Crna moli)
120,00 рсдMoliji su ribe koje nam dolaze iz Meksika. U većini slučajeva su mirne, veoma retko su blago agresivne. Zahvaljujući svojoj lakoći držanja, širokom varijetetu boja i lakom razmožavanju, moliji su jedne od najpopularnijih riba na svetu. Mužjaci rastu do 8, a ženke do 12cm. Divlji primerci su srebrnkaste boje i nisu previše atraktivni. Vremenom, selektivnim razmožavanjem je izvedeno mnogo varijeteta (crna, bela, žuta, lira). Nisu zahtevne i rado prihvataju sve vrste hrane. Mogu živeti u širokom spektru temperature vode, od 22 pa sve do 28 C. Vrlo su aktivne i samo ponekad mogu biti agresivne, mada su to retki slučajevi. Lako se razmnožavaju, i u zajedničkom akvarijumu, tako da je poželjno da on bude ubiljen kako bi mlađ imala gde da se skriva, mada je najbolja varijanta svakako da se mlađ odvoji dok ne poraste. Moliji se mogu držati sa svim drugim živorotkama, tetrama, pa i agresivnijim vrstama poput barbusa.
-
Ribe
Trichogaster Leeri (Trihogaster leri)
350,00 рсд – 500,00 рсдTrihogaster leeri (biserna guramija) ili jednostavno leri jedna je od najlepših vrsta akvarijumskih ribica koje srećemo u slatkovodnoj akvaristici. Živi u nizijskim močvarama Malezije, Tajlanda i Indonezije (na ostrvima Borneo i Sumatra). Vode u kojima nalazimo lerije su plitke, tople i bogate vegetacijom. Idealna temperatura im je od 24-30°C, pH vrednost od 6-8, i tvrdoća od 2-30 dH. Zbog ovako širokog raspona parametara kojima se mogu prilagoditi leri je nezahtevna vrsta idealna i za početnike. Biserne guramije rastu do 12cm i potreban im je akvarijum od minimum 60 litara, a više od 100 litara je naša preporuka. Telo im karakterističnog oblika za sve trihogastere, smeđe-srebrnkaste boje sa mnoštvom svetlih, plavih ili tirkiznih tačaka, poput bisera. Jedna crna linija proteže se sredinom tela od usta, preko oka sve do korena repnog peraja. Ova linija vremenom bledi kod odraslih primeraka. Stomak odraslog mužjaka je jarko narandžast, i ova boja se širi i na analno peraje. Leđno peraje je kod mužjaka izvučeno u špic, duže nego kod ženke. Pravi ukras im je i veliko analno peraje koje je poput plašta, dok je kod ženki ovo peraje mnogo manje. Svoju pravu boju dobijaju tek sa sticanjem polne zrelosti, mladi leriji su prilično neugledni i na prodajnoj veličini imaju kratka peraja i samo deo bogatstva boja odraslih. Prema najnovijoj sistematizaciji zvaničan naziv za biserne guramije je Trichopodus leeri. Azijski odgajivači razvili su tzv. balon bisernu guramiju, ribu sa iskrivljenom kičmom, koja je manja rastom. Ne vidimo potrebu za gajenjem ovako deformisanih riba, pored predivnog divljeg oblika. Akvarijum za guramije treba biti bogat biljem, kako bi se ribice ponašale prirodno. Miroljubive su po prirodi i odgovara im društvo drugih mirnih riba: različite tetre, koridorasi, duge i živorotke dobro su društvo za lerije. U prisustvu agresivnih riba ili veoma brzih plivača postaju plašljive i mnogo se kriju. Kod polno zrelih riba će dolaziti do odmeravanja snaga među mužjacima i jurenja za ženkama. Sve ovo je prilično bezazleno i retko se dešavaju povrede slabijih riba. Ni hranjenje lerija nije komplikovano, svaštojedi su i brzo prihvataju sve ponuđene kvalitetne suve hrane. Mrest je takođe veoma jednostavan, nije potrebno posebno prilagođavanje uslova. Nešto viša temperatura i dobra ishrana matičnih riba je dovoljna da mužjak napravi gnezdo od pene. Sam mrest i odgoj mladih riba sličan je kao kod Plavog Trihogastera. Broj ikri može biti i preko hiljadu. Mlađ je veoma sitna, raste neujednačeno, sklona je kanibalizmu i često se uspešno odgaji samo mali broj ribica. Trichogaster leeri je nedovoljno zastupljen kod domaćih akvarista, odrasle ribe retko se prodaju, a akvaristi koji nisu upoznati sa lepotom lerija ne odlučuju se za mlade ribice. Svi oni propuštaju da vide kako pred njihovim se pred njihovim očima mladi leriji transformišu u ribice raskošne lepote. Leri je veoma zahvalna vrsta, i ako im je obezbeđen minimum uslova mogu živeti i preko pet godina.