- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Sewellia Sp.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Pristella Maxillaris (Pristela)
120,00 рсдJedina vrsta iz roda Pristela, poznata i pod nazivom X ray tetra, je široko rasprostranjena i popularna riba iz Amazonskog i Orinoko basena. Rastom je mala, ne prelazi 5cm i živi u jatima. Mužjaci se razlikuju od ženki po tome što su manji i tanji. Kao i većina tetri, hrane se malim insektima ili planktonom. U akvarijumu nije izbirljiva i rado će prihvatiti sve vrste hrane. pH vrednost koja joj odgovara je 6-8, tvrdoća do 20dGH, a temperatura između 22 i 28C. Treba je čuvati u grupama od minimum 6 primeraka kako bi mogle formirati jato i bile sigurne od drugih riba u akvarijumu. Minimalan akvarijum za malo jato pristela je 50l, mada im svakako odgovara i veći, jer su kao i sve tetre, veoma dobri plivači.
-
Ribe
Trigonostigma Espei (Razbora espei)
200,00 рсдEspei razbora je manji srodnik poznatije vrste Razbora Trigonostigma heteromorpha, od koje se razlikuje manjim rastom, vitkijim telom i intenzivnijim bojama. U prirodi postoje 2 populacije ovih riba, jedna na jugozapadu Tajlanda, i druga na jugoistoku. Uglavnom se nalaze u malim šumskim potocima koji su bogati biljkama i lišćem na dnu, tako da vode u kojima razbore žive mogu biti poput južnoameričkih „blackwater“. Voda treba biti meka, sadržaj mineralnih materija nizak (18-180ppm) i pH vrednost od 5,5 do 7,5. Temperatura treba biti od 23 – 28 °C. Deo ovih ribica se može naći i u krečnjačkom području sa visokim sadržajem kalcijuma i višom pH vrednošću, što nam govori da su Espei razbore dosta prilagodljive. Rastu maksimalno do 3cm i pogodne su za manje akvarijume. Pošto su u pitanju jatne ribice treba ih naseljavati u većem broju, bar 8-10 primeraka, jer tada će ponašati slobodno i prikazivati svu svoju lepotu. Akvarijum za ove ribe treba namestiti sa dosta panjeva i biljaka koji će formirati senovita područja u kojima će razbore pronalaziti sigurnost. Na tamnoj podlozi će biti intenzivnije obojene. Listovi katapa se takođe mogu koristiti jer povoljno utiču na hemizam vode i blago je boje, imitirajući prirodne uslove. U ovakav akvarijum se lepo ulapaju biljke iz roda Microsorum, Taxiphyllum, Cryptocoryne i Anubias, kojima pogoduju isti uslovi. Ove ribice idealne su za zajednički akvarijum. Kako su veoma prilagodljive mogu se kombinovati sa mnogim vrstama šaranske ribe slične veličine, tetrama, živorotkama, patuljastim ciklidima, koridorasima i botijama. Nisu probirljive u ishrani, i rado jedu sve vrste suve hrane. Mrest ovih ribica čest je i u zajedničkom akvarijumu. Ikru polažu na poleđinu listova, mlađ je sitna i mali broj preživljava u takvim uslovima. Da biste dobili brojniji podmladak treba ih mrestiti u odvojenom akvarijumu. Mekša i kiselija voda je potrebna za dobar rezultat. Uveče odvojite zrelu ženku i mužjaka (vitkija riba izraženije boje), i do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kanibalizam je izražen i roditelje treba skloniti nakon mresta. Dosta sitna mlađ se u početku hrani infuzorijom.
-
Ribe
Trichogaster Leeri (Trihogaster leri)
350,00 рсд – 500,00 рсдTrihogaster leeri (biserna guramija) ili jednostavno leri jedna je od najlepših vrsta akvarijumskih ribica koje srećemo u slatkovodnoj akvaristici. Živi u nizijskim močvarama Malezije, Tajlanda i Indonezije (na ostrvima Borneo i Sumatra). Vode u kojima nalazimo lerije su plitke, tople i bogate vegetacijom. Idealna temperatura im je od 24-30°C, pH vrednost od 6-8, i tvrdoća od 2-30 dH. Zbog ovako širokog raspona parametara kojima se mogu prilagoditi leri je nezahtevna vrsta idealna i za početnike. Biserne guramije rastu do 12cm i potreban im je akvarijum od minimum 60 litara, a više od 100 litara je naša preporuka. Telo im karakterističnog oblika za sve trihogastere, smeđe-srebrnkaste boje sa mnoštvom svetlih, plavih ili tirkiznih tačaka, poput bisera. Jedna crna linija proteže se sredinom tela od usta, preko oka sve do korena repnog peraja. Ova linija vremenom bledi kod odraslih primeraka. Stomak odraslog mužjaka je jarko narandžast, i ova boja se širi i na analno peraje. Leđno peraje je kod mužjaka izvučeno u špic, duže nego kod ženke. Pravi ukras im je i veliko analno peraje koje je poput plašta, dok je kod ženki ovo peraje mnogo manje. Svoju pravu boju dobijaju tek sa sticanjem polne zrelosti, mladi leriji su prilično neugledni i na prodajnoj veličini imaju kratka peraja i samo deo bogatstva boja odraslih. Prema najnovijoj sistematizaciji zvaničan naziv za biserne guramije je Trichopodus leeri. Azijski odgajivači razvili su tzv. balon bisernu guramiju, ribu sa iskrivljenom kičmom, koja je manja rastom. Ne vidimo potrebu za gajenjem ovako deformisanih riba, pored predivnog divljeg oblika. Akvarijum za guramije treba biti bogat biljem, kako bi se ribice ponašale prirodno. Miroljubive su po prirodi i odgovara im društvo drugih mirnih riba: različite tetre, koridorasi, duge i živorotke dobro su društvo za lerije. U prisustvu agresivnih riba ili veoma brzih plivača postaju plašljive i mnogo se kriju. Kod polno zrelih riba će dolaziti do odmeravanja snaga među mužjacima i jurenja za ženkama. Sve ovo je prilično bezazleno i retko se dešavaju povrede slabijih riba. Ni hranjenje lerija nije komplikovano, svaštojedi su i brzo prihvataju sve ponuđene kvalitetne suve hrane. Mrest je takođe veoma jednostavan, nije potrebno posebno prilagođavanje uslova. Nešto viša temperatura i dobra ishrana matičnih riba je dovoljna da mužjak napravi gnezdo od pene. Sam mrest i odgoj mladih riba sličan je kao kod Plavog Trihogastera. Broj ikri može biti i preko hiljadu. Mlađ je veoma sitna, raste neujednačeno, sklona je kanibalizmu i često se uspešno odgaji samo mali broj ribica. Trichogaster leeri je nedovoljno zastupljen kod domaćih akvarista, odrasle ribe retko se prodaju, a akvaristi koji nisu upoznati sa lepotom lerija ne odlučuju se za mlade ribice. Svi oni propuštaju da vide kako pred njihovim se pred njihovim očima mladi leriji transformišu u ribice raskošne lepote. Leri je veoma zahvalna vrsta, i ako im je obezbeđen minimum uslova mogu živeti i preko pet godina.
-
Ribe
Poecilia Sphenops Yellow (Žuta moli)
200,00 рсдMoliji su ribe koje nam dolaze iz Meksika. U većini slučajeva su mirne, veoma retko su blago agresivne. Zahvaljujući svojoj lakoći držanja, širokom varijetetu boja i lakom razmožavanju, moliji su jedne od najpopularnijih riba na svetu. Mužjaci rastu do 8, a ženke do 12cm. Divlji primerci su srebrnkaste boje i nisu previše atraktivni. Vremenom, selektivnim razmožavanjem je izvedeno mnogo varijeteta (crna, bela, žuta, lira). Nisu zahtevne i rado prihvataju sve vrste hrane. Mogu živeti u širokom spektru temperature vode, od 22 pa sve do 28 C. Vrlo su aktivne i samo ponekad mogu biti agresivne, mada su to retki slučajevi. Lako se razmnožavaju, i u zajedničkom akvarijumu, tako da je poželjno da on bude ubiljen kako bi mlađ imala gde da se skriva, mada je najbolja varijanta svakako da se mlađ odvoji dok ne poraste. Moliji se mogu držati sa svim drugim živorotkama, tetrama, pa i agresivnijim vrstama poput barbusa.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Puntius Titteya (Barbus titeja)
100,00 рсдTiteja je jedna od najčešćih ribica u akvaristici, jednostavna je za održavanje i kompatibilna sa velikim brojem drugih vrsta, što je čini idealnim stanovnikom zajedničkog akvarijuma. Jedna je od prvih vrsta koje su držane u akvarijumima. Raniji nazivi su Barbus titteya i Capoeta titteya. Engleski naziv je Cherry barb, zbog veoma izražene višnja-crvene boje koja je karakteristična za mužjaka u vreme mresta. Poreklom je sa Šri Lanke, a postoje i populacije u Meksiku i Kolumbiji (posledica puštanja riba iz akvarijuma). Divlje Titeje su ugrožene i akvaristi bi trbelo da izbegavaju kupovinu takvih riba, jer se Titeja veoma uspešno gaji u Srbiji dugi niz godina i domaća riba je mnogo prilagodljivija na različite uslove od divljih riba, a selekcijom su dobijeni primerci izrazitije boje. Ove šaranske ribe su izduženog oblika tela, vretenastije u odnosu na druge barbuse, i dužine do 5cm. Osnovna boja tela je žuto-smeđa. Celom dužinom tela proteže se jedna tamnija horizontalna linija, od usta, preko oka, pa sve do korena repa. Na stomaku se nalaze srbrnkaste krljušti. Kod odraslih riba javlja se crvena boja, koja značajno varira u toku dana i zavisi od raspoloženja riba. Posebno intenzivne boje javljaju se u toku mresta kod dominantnih mužjaka. Ove ribice žive u plitkim i mirnim vodama, u senovitim područjima gde je dno muljevito sa dosta lišća. Takve vode su uglavnom umereno meke i kisele. Temperatura se kreće od 23°C do 27°C. Odgojene ribice su znatno prilagodljivije i mogu se čuvati u vodi tvrdoće od 5-19dGH, pri pH 6 do 8. Spadaju u jatne vrste i tako ih treba i naseljavati, minimum 5-6 riba, mada jata neće biti kompaktna kao kod drugih barbusa. U jatu se uspostavlja jasna hijerarhija koju je moguće videti po intenzitetu boje, idealno je naseliti više ženki nego mužjaka kako ih svojim konstantnim udvaranjem mužjaci ne bi iscrpljivali. Životni vek im je od četiri do sedam godina. Treba ih naseljavati u akvarijume sa dosta biljaka i dekoracije, a jedan deo ostaviti slobodan za plivanje. Druge mirne ribice slične veličine lepo se kombinuju sa Titejama (Razbora, Pentazona i sl.). Treba izbegavati krupne i agresivne ribe, kako Titeja ne bi postala plašljiva i sklona skrivanju. Mrest ovih ribica se odvija slično kao kod drugih šaranskih riba, ikru prosipaju slobodno u ranim jutarnjim časovima i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Jedne su od najjednostavnijih ribica za razmnožavane, uspešan mrest često se dešava i kod početnika.