- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Danio Erythromicron (Mikrorazbora eritromikon)
Danio Erythromicron (Mikrorazbora eritromikon)
300,00 рсд
Eritromikron je vrsta minijaturnih riba koje vode poreklo iz istočnog Mijanmara gde naseljavaju basen jezera Inle, plavne ravnice u okolini samog jezera. Endemska su vrsta i nema ih van Mijanmara. Veoma su slični najbližem srodniku, Mikrorazbori, po obliku tela, veličini i načinu života. Postoje tvrdnje da je moguća i hibridizacija ove dve vrste. Najveća razlika je u boji, dok se mikrorazbore odlikuju velikim brojem tačaka na telu, eritromikron ima vertikalne pruge tamno plave boje, ponekad i crne. Širina i broj pruga značajno variraju u okviru vrste. Svi eritromikroni imaju u korenu repa jednu crnu tačku. Sva peraja sem grudnih mogu biti crvene boje, ali intenzitet boje nije kao kod mikrorazbora. Eritromikron nije riba za akvarijum sa mekom i kiselom vodom, odgovara im tvrdoća od 10-20 dH, pH vrednosti 7-8 i nešto hladnija voda sa temperaturom od 20-25 °C. Rastu maksimalno do 25mm i jatne su ribe po prirodi, dosta plahovite i sklone sakrivanju ako akvarijum nije dobro ubiljen, namešten sa dosta dekoracije koja će praviti senke u kojima će eritromikroni tražiti zaklon. Društvo krupnih riba im ne odgovara, čak i miroljubive vrste mogu ih plašiti i oduzimati hranu. U adekvatno nameštenom akvarijumu će se eritromikroni ubrzo opustiti i često se može videti kako se mužjaci šepure pred ženkama. Sve male vrste mogu se kombinovati sa eritromikronima, male tetre, druga sitna šaranska riba, pa čak i živorotke. Veoma brzo će prihvatiti različitu suvu hranu, njima je potrebna mala količina hrane i bitno je da ona bude kvalitetna. Hrane kao što su Tetra Pro Colour ili Sera San ističu im boje i čuvaju vitalnost. Mrest eritromikrona sličan je mrestu ostalih šaranskih vrsta, obavlja se u sitnolisnom bilju i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Ikra i mlade ribice su sitnije nego kod mikrorazbora, duže vremena ih treba hraniti infuzorijom. Do mresta često dolazi i u zajedničkom akvarijumu i jedan broj mlađi može preživeti kada je količina bilja u akvarijumu velika. Već nekoliko godina eritromikroni se uspešno mreste i kod nas, ribice su kojima je dovoljan i mali akvarijum, naša su preporuka svima koje interesuju mikro ribe, naročito onima kojima nije dostupna meka voda.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Nematobrycon Palmeri (Kraljevska tetra)
200,00 рсдKraljevska tetra ili jednostavno palmeri jedna je od vrsta najpogodnijih za zajednički akvarijum. Obzirom na njihovu lepotu nije čudno što je baš njima dodeljen naziv kraljevske (emperor,eng.) tetre. Vrsta je endemska u slivu reka San Juan i Atrato u jugozapadnoj Kolumbiji. Pored njih u rodu Nematobrycon je samo još jedna vrsta, N.lacortei, koja je nešto manjeg rasta, slična kraljevskoj tetri, ali slabije obojena. Veoma retko se nalazi u ponudi. Lako se razlikuje od kraljevske tetre jer ima crvene oči. Živi u sporijim delovima reke, manjim pritokama i izdvojenim lagunama, jata kraljevskih tetri prisutna su u većem delu toka ove dve reke. Palmeri živi u vodi tmperature 23 – 27 °C, pH vrednosti 5.5-7.5 i tvrdoće1-12dH. Gajene ribe su prilagodljivije i mogu se držati u tvrđoj i alkalnijoj vodi. Rastu maksimalno do 4,5cm. Kod ove vrste je polni dimorfizam veoma izražen i na prvi pogled se polovi mogu razlikovati. Mužjaci su krupniji, jače obojeni, njihovo je oko plave boje dok je kod ženki žuto. Leđno i repno peraje mužjaka je izduženo, karakteristika vrste je to što je izdužena i srednja žbica repnog peraja, ovo je prava retkost u svetu tetri. Donja polovina tela je crne boje, a ostatak svetao. Čitavo telo može imati plavi odsjaj, najjače izražen na sredini tela. Ovaj odsjaj zavisi od kvaliteta rasvete i raspoloženja riba. Mlada kraljevska tetra liči na Keri tetru, pouzdano se mogu razlikovati po prisustvu masnog peraja kod keri tetre, jer ono kod palmerija ne postoji. Postoji i selektovana forma crne boje – Crni palmeri. Jedna je od najzahvalnijih vrsta tetri za zajednički akvarijum, može se kombinovati sa mnoštvom sitnijih i krupnijih riba, samo treba izbegavati izuzetno agresivne vrste i ribe sklone grickanju peraja. Živorotke, druge tetre, većina barbusa, labirintovke, mali i srednji ciklidi, različiti muljari i algari, sve ove ribice su pogodne za akvarijum sa palmerijima. Uređenje akvarijuma nije od presudnog značaja, mada će kraljevska tetra najlepše izgledati u biljnom ili biotop akvarijumu. Po prirodi su jatne ribe i najbolje je naseliti bar 6 primeraka. Akvarijum ne mora biti veliki, već 50 litara je dovoljno za malo jato. Ishrana palmerija je veoma jednostavna, prihvataju sve komercijalne suve hrane, naša preporuka su kvalitetni listići kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae i druge. Mrest palmerija se odvija veoma slično mrestu drugih tetri. Ikru polažu slobodno u sitnolisnom bilju, ikre nisu lepljive i padaju na dno. Ukoliko ikra nije zaštićena mrežom ili klikerima može biti pojedena. Mlađ je sitna i u početku se hrani planktonom. Mekša i blago kisela voda je bitna za pravilan razvoj ikre. Mogu se mrestiti u parovima ili u grupi, do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kondicioniranje riba pred mrest isto je kao kod drugih vrsta, Limun tetre npr. Palmeri je jedna od najraskošnijih vrsta tetri, veoma pogodna za početnike u akvaristici, nezahtevna u ishrani i uslovima koji su joj dovoljni. Miroljubive su prema ostalim stanovnicima, a opet dovoljno čvrste da izdrže temperamet aktivnijih riba. Mnogim iskusnim akvaristima je kraljevska tetra omiljena vrsta. Očekivani životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Puntius Titteya (Barbus titeja)
100,00 рсдTiteja je jedna od najčešćih ribica u akvaristici, jednostavna je za održavanje i kompatibilna sa velikim brojem drugih vrsta, što je čini idealnim stanovnikom zajedničkog akvarijuma. Jedna je od prvih vrsta koje su držane u akvarijumima. Raniji nazivi su Barbus titteya i Capoeta titteya. Engleski naziv je Cherry barb, zbog veoma izražene višnja-crvene boje koja je karakteristična za mužjaka u vreme mresta. Poreklom je sa Šri Lanke, a postoje i populacije u Meksiku i Kolumbiji (posledica puštanja riba iz akvarijuma). Divlje Titeje su ugrožene i akvaristi bi trbelo da izbegavaju kupovinu takvih riba, jer se Titeja veoma uspešno gaji u Srbiji dugi niz godina i domaća riba je mnogo prilagodljivija na različite uslove od divljih riba, a selekcijom su dobijeni primerci izrazitije boje. Ove šaranske ribe su izduženog oblika tela, vretenastije u odnosu na druge barbuse, i dužine do 5cm. Osnovna boja tela je žuto-smeđa. Celom dužinom tela proteže se jedna tamnija horizontalna linija, od usta, preko oka, pa sve do korena repa. Na stomaku se nalaze srbrnkaste krljušti. Kod odraslih riba javlja se crvena boja, koja značajno varira u toku dana i zavisi od raspoloženja riba. Posebno intenzivne boje javljaju se u toku mresta kod dominantnih mužjaka. Ove ribice žive u plitkim i mirnim vodama, u senovitim područjima gde je dno muljevito sa dosta lišća. Takve vode su uglavnom umereno meke i kisele. Temperatura se kreće od 23°C do 27°C. Odgojene ribice su znatno prilagodljivije i mogu se čuvati u vodi tvrdoće od 5-19dGH, pri pH 6 do 8. Spadaju u jatne vrste i tako ih treba i naseljavati, minimum 5-6 riba, mada jata neće biti kompaktna kao kod drugih barbusa. U jatu se uspostavlja jasna hijerarhija koju je moguće videti po intenzitetu boje, idealno je naseliti više ženki nego mužjaka kako ih svojim konstantnim udvaranjem mužjaci ne bi iscrpljivali. Životni vek im je od četiri do sedam godina. Treba ih naseljavati u akvarijume sa dosta biljaka i dekoracije, a jedan deo ostaviti slobodan za plivanje. Druge mirne ribice slične veličine lepo se kombinuju sa Titejama (Razbora, Pentazona i sl.). Treba izbegavati krupne i agresivne ribe, kako Titeja ne bi postala plašljiva i sklona skrivanju. Mrest ovih ribica se odvija slično kao kod drugih šaranskih riba, ikru prosipaju slobodno u ranim jutarnjim časovima i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Jedne su od najjednostavnijih ribica za razmnožavane, uspešan mrest često se dešava i kod početnika.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Desmopuntius Pentazona (Barbus pentazona)
200,00 рсдPentazona, Desmopuntius pentazona po najnovijoj nomenklaturi (ranija imena roda su Barbus i Puntius), poreklom je iz jugoistočne Azije gde naseljava male vodotokove bogate vegetacijom, šumske potoke i močvarne predele bogate tresetom. Ove šaranske ribice nalazimo u Kambodži, Indoneziji, Maleziji, Singapuru i Vijetnamu. Na prvi pogled podsećaju na Barbus Tetrazone. Razlikuju se po obliku tela, Pentazona je mnogo vitkija, ima pet vertikalnih crnih pruga i osnovna boja ovih riba je tamnija, zlatna do narandžasta. Velika je razlika i u temperamentu ovih riba, Pentazone su mnogo mirnije i lako se kombinuju sa većim brojem vrsta. U akvarijumu rastu do 5,5cm. Mužjaci su nešto manji od ženki, vitkijeg tela i izraženijih boja. U prirodi ove ribice žive u mekim i kiselim vodama, sa temperaturom 23–29 °C, a u akvarijumu idealan je pH do 7,5 i tvrdoća do 12 dGH. Jatna je vrsta koja najviše dolazi do izražaja u biljnom akvarijumu, treba obezbediti i par tamnijih uglova gde će se ove ribe sakrivati, kao i deo slobodnog prostora gde će formirati jato. Najbolje ih je naseljavati u jatu od minimum 5-6 riba, zbog male veličine pogodne su i za manje akvarijume. Upotrebom dekorativnog drveta i kamena imitiraju se prirodni uslovi, pa se ribice dobro osećaju i pokazuju svu svoju lepotu. Nezahtevne su po pitanju ishrane, i prihvataju svu suvu hranu. Mrest se odvija slično kao i kod ostalih Barbusa, do mresta dolazi u jutarnjim časovima, ikru polažu slobodno među kamenjem i vegetacijom, roditeljske brige nema i ikru često proždiru. Mlađ se u početku hrani infuzorijom. Ova mala i miroljubiva vrsta laka je za gajenje, nezahtevna je i uspešno opstaje kod neiskusnih akvarista, jedna je od vrsta koju uvek preporučujemo u Akvarijum Artu, jer uvek imamo kvalitetne ribe iz domaćeg odgoja.
Nema na zalihama
-
Ribe
Pseudomugil Gertrudae (Gertruda)
350,00 рсдGertrude spadaju u patuljaste duge. Veoma brzo postale su omiljene među akvaristima jer pored prelepih boja poseduju izuzetan temperament, neprestano su aktivne, a veoma miroljubive ribice. Prve gertrude otkrivene su na Aru ostrvima u Indoneziji, a kasnije su izolovane populacije otkrivene na mnogim mestima u severnoj Australiji, Papua Novoj Gvineji i Indoneziji. Postoji značajna varijabilnost u boji, veličini riba i veličini peraja, pa se često pored imena ribe navodi i lokalitet sa kog potiče. Većina gertruda u ponudi su gajene ribe, divlji primerci su retkost. U prirodi se gertrude nalaze u malim plitkim potocima, izolovanim lagunama, jezercima i močvarama. Jata gertruda uglavnom se zadržavaju u blizini bujne vegetacije, među potopljenim panjevima ili naslagama lišća na dnu. Uslovi u kojima se mogu sresti veoma su različiti, temperatura se kreće u rasponu 12 – 34 °C, pH vrednost od 3.7-9.4, ukupna tvdoća od 0-20 stepeni, a karbonatna od 0-15KH. Ovako ekstremne vrednosti karakteristične su samo za neke populacije gertruda i više govore o njihovoj prilagodljivosti, nego o uslovima koji će im odgovarati u akvarijumu. Akvarijumskim sojevima najviše odgovara temperatura između 21 – 28 °C, pH vrednost 4.5-7.5, i tvrdoća 5-12 dH. Sa maksimalnom dužinom od 4cm i vretenastim oblikom tela gertrude spadaju u male vrste ribica, mnoge vrste tetri i barbusa slične dužine tela mnogo su krupnije od njih. Boja gertruda značajno varira, može biti zlatno-žuta, srebrnkasta ili svetlo plava. Prisustvo crmog ruba na svakoj pojedinačnoj krljušti čini svojevrstan mozaik na telu. Mnoštvo sitnih tačaka se nalazi na perajima, svim sem na trbušnim i grudnim. Trbušna peraja su oivičena žutom ili narandžastom bojom i ribe ih drže iznad tela. Prve žbice leđnog peraja znatno su izdužene. Neparna peraja kod mužjaka su veća nego kod ženki, a boje su intenzivnije. Iako je veličina tela slična kod oba pola, zbog velikih peraja će mužjaci delovati mnogo krupnije. Selekcijom su dobijene ribe sa još raskošnijim perajima, koja ponekad mogu prelaziti dužinu tela. Da biste dugo uživali u ovim predivnim ribicama, potrebno im je akvarijum adekvatno opremiti. Sam akvarijum ne mora biti veliki, 50 litara je dovoljno za malo jato od 10-ak gertruda. Odgovara im biljni akvarijum, ili postavke sa dosta panjeva, lišćem na dnu i senkom koju pravi površinsko bilje. U postavku treba uključiti i mahovinu ili drugo sitnolisno bilje na koje će polagati ikru. Bitnije od postavke je pravilno odabrati ostale stanovnike akvarijuma. Mnoge vrste koje inače preporučujemo su suviše krupne, i lako ostavljaju gertrude bez hrane i postepeno ih istisnu iz akvarijuma. Različite vrste Borarasa, Verneri, patuljaste vrste muljara, Otocinklusi, Caridina i Neocaridina kozice su odličan izbor za akvarijum sa gertrudama. U ovakvoj postavci će mužjaci neprestano odmeravati snage, trepereći jedan naspram drugog, slično kao kod Furkata ili Vernerija. Ovi „sukobi“ ne ostavljaju posledice, slično ponašanje imaju i kada pokušavaju da prizovu ženke, neposredno pred mrest u sitnolisnom bilju. U prirodi se mreste sezonski, a u akvarijumu bez obzira na godišnje doba i u jatu gertruda možete očekivati nekoliko ikri svakodnevno. Ikra je prilično krupna za ovako male ribe, njen razvoj traje 10-ak dana i mlade gertrude se legu potpuno razvijene, istog dana počinju da se hrane. U prvih par dana im je potreban plankton, a onda brzo prelaze na Artemiju i drugu hranu. Roditelji će rado pojesti svaku ikru koju pronađu, a prema malim ribicama nisu toliko agresivni. U dobro nameštenom akvarijumu će redovno preživeti jedan deo podmlatka. Mlade gertrude rastu brzo i rano dostižu polnu zrelost. Kod ishrane treba obratiti pažnju na malu veličinu njihovih usta i prilagoditi im zalogaje, usitniti kvalitetne lisnate hrane kao što su Tetra Rubin, Sera San, Sera Flora, Tetra ProAlgae, uz povremen dodatak žive artemije. Gertrude veoma lako privuku pažnju akvarista i oni se odluče za njihovu kupovinu. Samo jedan deo ovih ribica, nažalost, završi u adekvatno nameštenom akvarijumu i zbog toga žive veoma kratko. Namestiti akvarijum sa gertrudma nije komplikovano, i ako im se obezbedi minimum uslova, one će svojim neprestanim igrama nagrađivati akvariste, mrestiti se redovno i uvećavati jato. Redovan mrest je veoma bitan jer će ove male, veoma temperamentne, poput kolibrija, ribice usled stalnog mrešćenja brzo iscrpeti svoju životnu energiju. Životni vek gertruda je do 2 godine.
Nema na zalihama
-
Ribe
Trichogaster Trichopterus (Plavi trihogaster)
120,00 рсдTrihogasteri ili guramije spadaju među najotpornije vrste akvarijumskih ribica. Mogu se uspešno gajiti i doživeti čak osam godina u veoma skromnim uslovima. Naučno ime vrste je nedavno promenjeno u Trichopodus trichopterus. U prirodi žive u basenu reke Mekong, široko su rasprostranjene u južnoj Kini, Vijetnamu, Laosu, Kambodži, Tajlandu, Mijanmaru, Maleziji i severnoj Indoneziji. Veštački su stvorene populacije trihogastera na mnogim lokacijama širom sveta što samo govori o prilagodljivosti ovih riba. Vode u kojima žive spore su ili stajaće, plitke i bogate vegetacijom. Nalazimo ih u jezercima, močvarama, kanalima. Često migriraju u plavljena područja, šume i ravnice, a sa početkom sušne sezone vraćaju se u glavni tok. Odgovara im temperatura od 24-30°C, pH vrednost 5.5-8.5 i tvrdoća vode od 3 pa čak do 35 dH. Rastu do 15cm, u akvarijumu uglavnom do 12cm. Potreban im je akvarijum od bar 80 litara, za više primeraka i veći. Gusta vegetacija i prisustvo površinskog bilja dovodi do toga da se guramije osećaju sigurno i ponašaju prirodno. Deo akvarijuma treba ostaviti slobodnim za plivanje. Pošto su nešto veće rastom ne treba ih kombinovati sa malim ribama. Mirnije vrste barbusa, veće tetre i krupnije živorotke su, pored muljara i algara, dobar izbor. Trihogasteri su dosta temperamentni, naročito polno zreli mužjaci koji mogu biti izrazito teritorijalni pred mrest. Agresivnost se ispoljava najviše prema slabijim mužjacima i ženkama koje nisu spremne za mrest. Potrebno je obezbediti dovoljno mesta za skrivanje kako slabiji primerci ne bi postali apatični, prestali da uzimaju hranu i uginuli nakon konstantnog proganjanja. U prisustvu agresivnih vrsta ili veoma brzih riba guramije će biti plašljive i povućene ribe. Postoji nekoliko boja kod trihogastera. Divlji oblik je svetlo plave boje sa jednom crnom tačkom na sredini tela i jednom pri korenu repa, treća crna tačka je u stvari oko ribe, latinski naziv je dat po ove tri tačke. Kod odraslih riba tačke često izblede. Veoma je popularan mramorni ili cosby trihogaster, koji na telu ima nepravilne tamno-plave šare, kao i zlatni ili gold oblik. Ove dve forme se ne javljaju u prirodi, već su nastale selekcijom ribica. Guramije nisu probirljive, svaštojedi su i lako prihvataju sve vrste kvalitetne suve hrane. Mužjaci su nešto veći rastom, intenzivnije obojeni i većih peraja. Leđno peraje je izduženo, dok je kod ženki zaobljeno. Kod mladih guramija naljakše je odrediti pol po obliku leđnog peraja jer je to prva polna karakteristika koja se javlja. Mrest plavih guramija je veoma jednostavan, posebna priprema vode nije neophodna. Dominantan mužjak će na odabranom mestu napraviti penasto gnezdo, a sama izgradnja gnezda će ponekad trajati danima. Odabrana ženka će povremeno dolaziti do gnezda, da proveri napredovanje, a zatim će je mužjak pojuriti. Sam mrest se odvija ispod gnezda, i ribice će se bukvalno saviti jedna oko druge, izbscujući ikru i mleč. Tokom ovog grča obe ribe će nekoliko sekundi padati ka dnu, i nakon što se trgnu iz ovog transa, ikru koja se nije podigla ka gnezdu će mužjak pokupiti i ubaciti u gnezdo. Ovih ciklusa može biti i više od 20, a ukupan broj ikri može biti do 1200. Nakon mresta ženku treba odvojiti jer je mužjak veoma predan u odbrani gnezda, pa je može ubiti. Nakon 24-36h mlade guramije se legu, u gnezdu ostaju još 4-5 dana, a zatim počinju da traže hranu. Veoma su sitne i dugo jedu infuzoriju, kritična faza razvoja im je posle druge nedelje kada im se razvija labirint i počinju da dišu atmosferski vazduh. Tada treba sniziti nivo vode na 15cm kako se mlade ribice ne bi pogušile. Rast im je veoma neujednačen i treba ih podeliti po veličinama jer može doći do kanibalizma. Rastu veoma brzo i postaju polno zrele sa 6-8 meseci. Guramija je veoma zahvalna vrsta, otporna na promenjive uslove, lepo obojena i pogodna za zajednički akvarijum. Preporučujemo je i početnicima koji imaju nešto veće akvarijume.