- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Danio Erythromicron (Mikrorazbora eritromikon)
Danio Erythromicron (Mikrorazbora eritromikon)
300,00 рсд
Eritromikron je vrsta minijaturnih riba koje vode poreklo iz istočnog Mijanmara gde naseljavaju basen jezera Inle, plavne ravnice u okolini samog jezera. Endemska su vrsta i nema ih van Mijanmara. Veoma su slični najbližem srodniku, Mikrorazbori, po obliku tela, veličini i načinu života. Postoje tvrdnje da je moguća i hibridizacija ove dve vrste. Najveća razlika je u boji, dok se mikrorazbore odlikuju velikim brojem tačaka na telu, eritromikron ima vertikalne pruge tamno plave boje, ponekad i crne. Širina i broj pruga značajno variraju u okviru vrste. Svi eritromikroni imaju u korenu repa jednu crnu tačku. Sva peraja sem grudnih mogu biti crvene boje, ali intenzitet boje nije kao kod mikrorazbora. Eritromikron nije riba za akvarijum sa mekom i kiselom vodom, odgovara im tvrdoća od 10-20 dH, pH vrednosti 7-8 i nešto hladnija voda sa temperaturom od 20-25 °C. Rastu maksimalno do 25mm i jatne su ribe po prirodi, dosta plahovite i sklone sakrivanju ako akvarijum nije dobro ubiljen, namešten sa dosta dekoracije koja će praviti senke u kojima će eritromikroni tražiti zaklon. Društvo krupnih riba im ne odgovara, čak i miroljubive vrste mogu ih plašiti i oduzimati hranu. U adekvatno nameštenom akvarijumu će se eritromikroni ubrzo opustiti i često se može videti kako se mužjaci šepure pred ženkama. Sve male vrste mogu se kombinovati sa eritromikronima, male tetre, druga sitna šaranska riba, pa čak i živorotke. Veoma brzo će prihvatiti različitu suvu hranu, njima je potrebna mala količina hrane i bitno je da ona bude kvalitetna. Hrane kao što su Tetra Pro Colour ili Sera San ističu im boje i čuvaju vitalnost. Mrest eritromikrona sličan je mrestu ostalih šaranskih vrsta, obavlja se u sitnolisnom bilju i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Ikra i mlade ribice su sitnije nego kod mikrorazbora, duže vremena ih treba hraniti infuzorijom. Do mresta često dolazi i u zajedničkom akvarijumu i jedan broj mlađi može preživeti kada je količina bilja u akvarijumu velika. Već nekoliko godina eritromikroni se uspešno mreste i kod nas, ribice su kojima je dovoljan i mali akvarijum, naša su preporuka svima koje interesuju mikro ribe, naročito onima kojima nije dostupna meka voda.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Poecilia Reticulata (Gupi)
100,00 рсд – 300,00 рсдGupi je jedna od najpopularnijih riba na svetu, koja je već dugo godina rasprostanjena u akvaristici širom sveta. Poreklom iz Južne Amerike, brzo se adaptiraju na većinu akvarijumskih uslova. Prvi put su opisane davne 1859 godine, dok u akvaristiku ulaze polovinom dvadesetok veka. Iako imaju nekoliko imena, kod nas, a i u svetu, gupi je najpopularnije. U pitanju su miroljubive ribe raznih boja. Mužjaci su manji, ali lepše obojeni od ženki. Rastu do 4cm, dok ženke mogu narasti i do 6. Lako se razmnožavaju i nisu zahtevne po pitanju uslova za čuvanje. Žive do dve godine, rado prihvataju sve vrste hrane i nisu opasne po druge stanovnike akvarijuma. Odgovara im širok dijapazon temperature, kao i parametara vode. Mogu se čuvati i u manjim akvarijumima.
-
Ribe
Brachydanio Rerio (Zebrica)
200,00 рсдZebrica je već dugo jedna od omiljenih akvarijumskih ribica. Nezahtevne su i tolerantne na promene uslova sredine, tako da su idealan izbor za akvarijum početnika. Ove tropske slatkovodne ribice iz porodice Cyprinidae (šarani) vode poreklo iz potoka i pirinčanih polja Indije. Reč je o vrlo živahnim akvarijumskim ribicama, svetlo-sivog tela, a prepoznatljive su po četiri horizontalne pruge tamnije sive ili sivoplave boje koje se protežu do repa (bledo-mlečne boje). Odlika cele porodice su specifični brčići koji se daju primetiti i kod zebrice. Ženke su krupnije i kada su polno zrele imaju uočljivo veći stomak, dok su mužjaci manji, vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Rastu do 5cm. Životni vek zebrica je do 5 godina. Potiču iz jugoistočnog regiona Himalaja i mogu se naći u potocima i pirinčanim poljima Indije, Pakistana, Bangladeša, Nepala i Burme. Temperatura i kvalitet vode značajno variraju tokom godine, tako da su zebrice među najprilagodljivijim vrstama akvarijumskih ribica. Idealna im je temperatura od 18 – 25 °C, pH vrednosti od 6-8, i tvrdoća od 5-25 dH. Veoma su aktivne ribe. Jato zebrica će bez prestanka biti u pokretu, značajan deo vremena će provoditi ispod površine vode i postoji mogućnost da iskoče, pa preporučujemo da akvarijum bude pokriven. Mogu se kombinovati sa svim ribicama slične veličine: živorotkama, tetrama, barbusima i drugim vrstama. Prisustvo biljaka i tamnije dno doprinosi da se ove male ribe osećaju sigurno i pokažu svoju pravu boju. Spadaju u vrste sa velikim apetitom, konzumiraju svu kupovnu hranu, i dobro je da bar jedan deo hrane bude biljnog porekla. Mrest zebrica je izuzetno jednostavan, ženka položi 100-400 ikri u sitnolisno bilje ili slobodno na podlogu. Kanibalizam je izražen i ikru treba zaštititi od roditelja. Mlađ se leže u roku od 24-36h, i nakon otprilike 3 dana počne tražiti hranu, u početku infuzoriju, potom i krupniju hranu. Rastu veoma brzo i punu veličinu mogu postići sa 4 meseca. Svima koje interesuje mrest ikrašica preporučujemo Zebricu kao prvu vrstu koju će mrestiti i steći iskustvo. Zebrice se gaje i u naučnim ustanovama, one predstavljaju model kičmenjaka. Rad sa njima doprineo je proširivanju znanja iz oblasti genetike, razvojne biologije, toksikologije, onkologije, regenerativne medicine, matičnih ćelija, neurobiologije i mnogih drugih. U sklopu istraživanja zebrice su poslate i u svemir. Pored divljeg oblika koji je prugast u prirodi se sreće i tačkasta zebrica, Brachydanio rerio var. frankei, koja je ranije smatrana za zasebnu vrstu. Crvena, ljubičasta i žuta zebrica su boje koje su nastale kod odgajivača, kao i ribe sa dugim perajima-šlajeri.
-
Ribe
Xiphophorus Helleri (Ksifo)
150,00 рсдKsife su slatkovodne ribe iz roda Xiphophorus, porodice živorotki. Rod Xiphophorus obuhvata još jednu vrstu, poznatu pod imenom platika, koja se od ksifa razlikuje samo po nedostatku repnog produžetka i nešto manjem rastu. Postojbina ksifa su vode Meksika, Hondurasa i Gvatemale. Osnovne vrste roda Xiphophorus u Evropu su uvezene u periodu od 1906. do 1912. godine. Boja divljih ksifa varira između zelene i sive, dok su u akvarijumima uzgojeni kultivisani varijeteti u žutoj i crvenoj boji, sa ili bez crnih tačkica, tuksedo varijteti, ksife sa crnim i crvenim očima… Osnovne karakteristike ovoga roda se uglavnom odnose na mužjake – prepoznatljivi su po dugačkom repnom peraju u obliku mača i izraženom, crnom ili mrkozelenom gonopodijom, kopulacionim organom živorotki, koji se nalazi duž donje strane tela. Ženke nemaju produženu repno peraje, te su u osnovi vrlo slične ženkama mollija. Mužjaci dostižu maksimalnu dužinu od 15 cm, a ženke do 12 cm. Ksife nemaju visoke prohteve, ali im se u akvarijumu može omogućiti kvalitetniji život ako se koristi voda srednje tvrdoće, sa 10-12° gradi i temperature 22-25°C. Ksife kratko vreme mogu provesti i u mnogo hladnijoj vodi, temperature i do 15°C, što ih ipak ne čini hladnovodnim ribama. Njihova prehrana u prirodi uključuje insekte i njihove larve, zooplankton i ponešto biljne hrane. Vrlo su temperamentne i najbolji ugođaj će pružiti ako im se omogući dovoljno dug akvarijum. Gusto zasađeni akvarijumi su omiljeni i kisfama, a pogodni su i za skrivanje mladunaca od proždrljivih roditelja. Ksife su generalno miroljubive ribe, iako one veće, pogotovo mužjaci, mogu pokazivati određen tip agresije prema drugim ribama. To se svodi na kratku jurnjavu akvarijem, koja uglavnom završi bez povreda. Mužjaci se udvaraju ženkama treperenjem oko njih. Parenje je brzo i kratko, te se obično odvija dok ribe jure akvarijumom. Ženke oplođenu ikru nose u sebi mesec dana, a noseća ženka može se prepoznati po širokom i tamnijem stomaku. Mladunčad se rađa u obliku sićušne loptice, koja pada na dno i tu se rasklupčava, a zatim brzo juri prema površini kako bi svoj riblji mjehur napunila vazduhom. Sve vrste roda Xiphophorus imaju visok potencijal razmnožavanja, koji varira sa veličinom matične ženke. Velike ženke u jednome porođaju mogu dati i do 120 mladih, a jednom oplođena ženka u sebi čuva količinu mleča dovoljnog za 4-5 samooplodnji godišnje. Ksife će neretko jesti svoju mladunčad, pa je gusto zasađen akvarijum neophodan za opstanak mladih. Vodeno bilje je u toj ulozi efikasnije od plastičnih mrestilica, koje ženku mogu istraumirati. Ksife se mogu uspešno ukrštati sa platikama, te su većina riba koja se danas prodaju zapravo hibridi između ove dve vrste.
-
Ribe
Xiphophorus Maculatus (Platika)
200,00 рсдPlatika je vrsta rečne ribe koja nastanjuje oblasti Severne i Centralne Amerike. Voli spore i tople vode. Njena ishrana u prirodi uključuje biljke, male rakove, insekte i člankovite crve, tako da joj u akvarijumu treba obezbediti raznovrstnu ishranu. Raste do 6cm. Divlja forma je žuto-smeđe boje, a uzgajivači su razvili dosta različitih boja (crno-bela, crvena, žuta). Između polova je mala razlika. Kod mužjaka je repno peraje više zašiljeno, a analno peraje je evoluiralo u gonopodijum koji se koristi u razmnožavanju dok je kod ženki analno peraje lepezastog oblika. Platika rađa žive mladunce. Jednostavna je za čuvanje i dobro se slaže sa drugim ribama. Odgovara im temperatura vode od 18 do 25c, i pH vrednost od 7 do 8. Zrelost dostiču za tri do četiri meseca. Ženke u isto vreme rađaju 20-40 mladih.
-
Ribe
Stiphodon Sp. (Stifodon)
800,00 рсдStifodon (Stiphodon) je rod slatkovodnih glavoča (gobija) koji obuhvata 36 vrsta koje naseljavaju priobalne potoke u jugoistočnoj Aziji i Okeaniji. Neke od vrsta su endemske i žive samo na jednom ostrvu. Kao i drugi glavoči, Stifodon ima srasla trbušna peraja koja formiraju svojevrsnu pijavku, i pomoću nje se stifodon prihvata za podlogu. Sve vrste ovog roda žive u brzim vodama, često i iznad vodopada uz koje se moraju popeti u jednoj fazi svog razvoja. Stifodoni su male ribe, najveći primerci koje smo videli ne prelaze 7cm, telo im je veoma izduženo i prilagođeno životu u brzim vodama. U poslednjih nekoliko godina domaćim akvaristima su stifodoni postali dostupni, u Akvarijum artu ih često imamo u ponudi. Veoma su interesantne ribe, ne preterano zahtevne za čuvanje, sa veoma zanimljivim načinom života. Po obliku tela sve vrste u okviru roda jako liče i precizna identifikacija je veoma otežana. Pored toga, u stanju su da veoma brzo sasvim promene boju, od veoma intenzivno obojenih riba do potpuno neuglednih, sivih ili smeđih. Posebno su lepo obojeni mužjaci pred mrest, dok ženke većine vrsta imaju horizontalne pruge i liče međusobno. Najveći broj stifodona koji su nam stizali pripadaju vrstama S.percnopterygionus, S.ornatus, S.semoni i S.maculidorsalis. Ove 4 vrste su najrasprostranjenije u prirodi, pa se najčešće i nude akvaristima. Manje je bitno kojoj vrsti pripadaju stifodoni koje imate jer svi imaju isti način života, ishranu i druge potrebe. Uspešan mrest do sada nije postignut u akvarijumu i svi stifodoni potiču iz prirode. Sve vrste Stifodona žive u plitkim potocima, sa brzom i bistrom vodom. Ovakvi potoci na dnu imaju dosta krupnog kamenja na kome se razvijaju alge i mikroorganizmi kojima se stifodoni hrane. Temperatura koja im odgovara kreće se u rasponu od 20 – 28 °C, pH blizu neutralne vrednosti 6.5-7.5 i tvrdoća vode 2-12 dH. Naročito im je bitna visoka koncentracija rastvorenog kiseonika i odsustvo organske prljavštine. Stifodoni se mogu držati u zajedničkom akvarijumu gde će jesti sve vrste algi, jedna su od retkih vrsta koja jede modrozelene i crne čupave alge. Akvarijum ne mora biti veliki, stifodoni se dobro snalaze i u 50-ak litara vode. Obavezno je da akvarijum bude pokriven jer se mogu popeti i izaći. Mnogo je bolje namestiti im biotop akvarijum koji će imati dosta kamenja, jaku cirkulaciju vode i jako svetlo koje će doprineti razvoju algi. U ovakav akvarijum mogu se naseliti druge vrste kojima odgovara jak protok (Sewellia, Kardinal i sl). Da bi stifodoni živeli dugo, najveći deo ishrane moraju predstavljati alge, a kada njih nema dovoljno može im se dodati Spirulina. Druge suve hrane nisu dobar izbor. Razlika među polovima je veoma izražena, prvenstveno u boji i veličini leđnog peraja. Slabije obojene ženke će imati stomake pune ikre kada su polno zrele. Do mresta dolazi u rupi ispod kamena koju će iskopati mužjak. Broj ikri je veoma veliki, čak do 10000, a ikre su mikroskopski sitne. Mužjak će čuvati ikru naredna 24h, a zatim se delimično razvijene larve legu i puštaju da ih nosi vodena struja. U prirodi će larve apsorbovati žumance u toku narednih 3-4 dana, i za to vreme će stići do mora i nastaviti razvoj u slanoj vodi. Mladi stifodoni će se vratiti u potoke često savladavajući vodopade na svom putu. Ovakav razvoj veoma je sličan životnom ciklusu Nerita puževa i Amano šrimpova. Sam mrest stifodona nije retkost u akvarijumu, ali o uspešnom razvoju ikre i razvoju larvi nema podataka. Kompletan rod ovih malih glavoča veoma je interesantan, bogatstvom i intenzitetom veoma brzo plene pažnju akvarista. Naša su preporuka svim nešto iskusnijim akvaristima koji žele da unesu novine u svoj akvarijum.
-
Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.