- Home
- Proizvodi
- Ribice i biljke
- Ribe
- Corydoras Trilineatus
Corydoras Trilineatus
300,00 рсд
Trilineatus je riba koja se verovatno najčešće prodaje pod pogrešnim nazivom, često se naziva Corydoras julii koji na trilineatusa liči samo površno. Na zadnjoj polovini tela postoje 3 crne horizontalne pruge po kojima je trilineatus i dobio ime, na preostalom delu tela crne tačke stapaju se u šare slične leopardovim, a na leđnom peraju postoji velika crna tačka. Kod C. julii ne postoje 3 već samo jedna linija, a tačke su sitnije i nikada se ne stapaju. Ova ribica je veoma retka i mrest u akvarijumu nije zabeležen tako da su verovatno svi đuliji u akvašopovima u stvari trilineatusi. U prirodi su dosta rasprostranjeni i nalazimo ih u amazonskom basenu Brazila, Kolumbije i Perua, kao i priobalnim rekama Surinama. Trilineatus raste do 5,5cm i pogodan je i za manje akvarijume, grupa od 5-6 primeraka može se naseliti u akvarijum zapremine 40 litara. Odgovara im društvo mirnih ribica, a krupne i agresivne vrste treba izbegavati. Akvarijum treba namestiti sa sitnijim peskom, krupan i oštar pesak oštećuje im brkove i ometa hranjenje. Sunken root i drugi panjevi doprinose prirodnom ambijentu i pružaju zaklon trilineatusima. Mogu živeti i u biljnom akvarijumu. Odgovara im temperatura od 22 to 26°C, tvrdoća do 15 dH i pH vrednost od 6 do 8. Svi koridorasi su ribe dna i hranu pronalaze pretražujući podlogu, često se smatraju čistačima jer će ukloniti svu nepojedenu hranu iz akvarijuma. Koridorasi ne stružu alge i ne hrane se izmetom drugih riba. Kada je u akvarijumu mnogo brzih i proždrljivih riba često ostanu gladni i potrebno ih je ciljano hraniti, koristiti hranu koja brzo tone kao što je Sera Discus granulat, Tetra Min granulat ili tabletirane hrane poput Tetra waffer mix. Sa posebnim apetitom će jesti živu i smrznutu hranu, naročito crve i larve kojima se hrane u prirodi. Kod upotrebe žive hrane posebnu pažnju treba obratiti na poreklo jer je ona čest uzrok različitih bolesti. Ove ribice su aktivne noću, hraniti se mogu i kad se ugase svetla na akvarijumu, tako sprečavamo da se ostale ribe prejedu a koridorasi ostanu gladni. Mužjaci trilineatusa su manji i vitkiji od ženki koje kada su polno zrele budu vidno nabrekle od ikre. Zamena vode mekšom i malo hladnijom često inicira mrest. Mrest se odvija isto kao i kod drugih muljara, često traje više dana pri čemu se polaže manji broj ikri nego kod drugih vrsta. Broj neoplođenih ikri je veći nego kod Paleatusa, a ikra osetljivija tako da se razmnožavanje trilineatusa preporučuje iskusnijim akvaristima. Za uspešan mrest bitna je upotreba meke i kisele vode, kvalitetna ishrana i održavanje higijene akvarijuma.
Povezani proizvodi
-
Ribe
Trigonostigma Heteromorpha (Razbora)
120,00 рсдRazbora Trigonostigma heteromorpha, ranije Rasbora heteromorpha, prisutna je u akvarijumima od samih početaka akvaristike i sve te godine nije gubila na popularnosti. Ova jatna ribica živih boja idealan je stanovnik biljnog akvarijuma. U prirodi se nalaze u Maleziji, Singapuru, Sumatri i Tajlandu. Naseljavaju šumske potoke i druge male vodotokove tresetnih močvara. Ove vode se karakterišu niskim sadržajem mineralnih materija, visokim sadržajem huminskih kiselina i veoma su slični južnoameričkim „blackwater“ vodama, kao što je Rio Negro. Ove ribice jako su adaptibilne i mogu se držati u vodi čija je pH vrednost od 6-8, tvrdoća vode do 15dGH i temperaturom od 21 °C do 28 °C. Rastu do 5cm, pa se jato Razbora može naseliti i u mali akvarijum. Osnovna boja tela je narandžasto-roze, tamnija na leđima, a stomak je svetliji. Po velikom crnom trouglu čija je jedna strana vertikalna u odnosu na telo ova vrsta je dobila svoj naziv. Selekcijom su dobijene i potpuno crne i plave Razbore. Postoji nekoliko sličnih vrsta (podvrsta) koje se mogu pomešati sa običnom razborom: Trigonostigma espei koja je manja rastom, ima izraženiju roze boju, vitkija je u telu i trouglasta mrlja je izduženija. Trigonostigma hengeli je manja vrsta sa izduženom trouglastom mrljom kod koje je roze boja zastupljena u vidu jedne trake iznad trouglaste mrlje (retko se sreće). Mužjaci Razbora su vitkiji u telu i intenzivnije obojeni. Ovim ribicama odgovara akvarijum sa prigušenim svetlom, dosta biljaka i društvo drugih mirnih riba. Jako se lepo kombinuju sa južnoameričkim vrstama kojima odgovaraju isti uslovi, Otocinklus, Kraljevska neonka, Koridorasi i patuljasti ciklidi. Nisu probirljive u ishrani i prihvataju većinu komercijalnih hrana. Kao i kod ostalih šaranskih riba, Razbore ne brinu o ikri i mladima, i kanibalizam je izražen, ali ikru ne polažu slobodno već je lepe na listove biljaka. Za uspešan mrest potrebni su uslovi slični onima u prirodi, mekša i kiselija voda. Mlađ se u početku hrani najsitnijom hranom. U Akvarijum Artu možete kupiti veoma lepe i kvalitetne Razbore iz domaćeg odgoja po niskoj ceni.
-
Ribe
Pangio Semicincta (Kuli kuli)
250,00 рсдKuli kuli je svakako jedna od najspecifičnijih ribica u akvaristici. Mišljenja akvarista o kulijima su podeljena, mnogim akvaristima su omiljene ribice, dok su nekima odbojni. Poreklom su iz kontinentalne Malezije i sa ostrva Borneo i Sumatra. Rod Pangio obuhvata veći broj veoma sličnih vrsta, čija je sistematika dosta komplikovana. Ukoliko naletite na primerke koji ne pripadaju vrsti Pangio semicincta nećete pogrešiti ukoliko ih tretirate kao obične kulije. Ranija imena vrste su Acanthophthalmus semicinctus i Acanthophthalmus kuhlii sumatranus. Kod naših akvarista se odomaćio naziv Kuli-kuli. U prirodi naseljavaju plitke vode, šumske potoke, močvare i slepe rukavce. Neke od ovih voda pripadaju tresetnim močvarama, tamnim vodama sa velikom količinom tanina, malim sadržajem mineralnih materija i prilično niskom pH vrednošću. Dno je meko, muljevito ili peskovito, sa dosta lišća na dnu. Velike grupe kulija se mogu naći među nakupljenim lišćem na dnu. Okolna vegetacija je prilično bujna i mala količina svetlosti dopire do dna. Sve vrste roda Pangio imaju izuzetno izduženo telo, mala peraja, sitne oči i mala usta. Zmijolik oblik tela čini ih savršeno prilagođenim za život na muljevitom dnu, koje ovi svaštojedi pretražuju u potrazi za bilo čim što je jestivo. Aktivniji su noću, na vid se oslanjaju manje nego na druga čula. Preko očiju imaju zaštitnu opnu. Pangio semicincta ima 10-15 vertikalnih tamnih pruga na telu, ostatak tela je svetao, od bele boje do različitih nijansi žute boje ili losos-roze. Stomak je svetliji od ostatka tela. Druga vrsta koju redovno imamao u ponudi je Pangio oblonga (Crni kuli), njegov način života i zahtevi u akvarijumu su potpuno isti kao i kod Kuli-kulija, pa ovu vrstu nećemo posebno opisivati. Pored toga što u prirodi žive u mekoj i kiseloj vodi, kuliji se veoma lako prilagođavaju drugačijim parametrima vode kakvi se nalaze kod većine domaćih akvarista. Temperatura u rasponu 21 – 26 °C, tvrdoća do 12 dH i pH do 7,5 idealni su za kulije. Ono što je bitnije za dug i srećan život kulija je podloga u akvariumu, pesak mora biti sitnije granulacije kako se ne bi povređivali na oštro kamenje. Po svojoj prirodi su prilično plahovite ribe koje će veći deo dana provoditi u zaklonu i biti aktivnije noću. Ukoliko želite da se kuliji osećaju sigurnije i budu aktivniji danju, treba ih kombinovati sa mirnim i sitnijim ribama, a svetlo treba biti prigušeno. Ishrana Kuli kulija nije komplikovana, oni će pojesti svaku hranu koju im ponudite. U prirodi su mikropredatori koji se hrane larvama insekata i račićima, takođe jedu detrit i biljnu materiju u fazi raspadanja. Većina komercijalnih suvih hrana sasvim je odgovarajuća za ishranu kulija. Polni dimorfizam nije izražen kod mladih riba, kod odraslih se ženka može razlikovati po stomaku punom zelenkaste ikre koja se nazire kroz trbušni zid. Polnu zrelost dostižu na veličini od 7cm, a maksimalno rastu do 10cm. Postoje podaci o mrestu u akvarijumu, spominje se čak i polaganje ikre na korenje površinskog bilja. Konkretni uslovi i način mresta su nam još uvek nepoznati. U prirodi se kuliji mreste sezonski. Sa vrstom Kuli-kuli imamo samo pozitivna iskustva, ove ribice su mnogo otpornije nego što bi se reklo posmatrajući njihovu pojavu, žive dugo, čak i do 14 godina. Miroljubive su i ne prave probleme. Jedino se treba naoružati strpljenjem kada ih hvatate, veoma su spretni u izbegavanju mrežice.
-
Ribe
Desmopuntius Pentazona (Barbus pentazona)
200,00 рсдPentazona, Desmopuntius pentazona po najnovijoj nomenklaturi (ranija imena roda su Barbus i Puntius), poreklom je iz jugoistočne Azije gde naseljava male vodotokove bogate vegetacijom, šumske potoke i močvarne predele bogate tresetom. Ove šaranske ribice nalazimo u Kambodži, Indoneziji, Maleziji, Singapuru i Vijetnamu. Na prvi pogled podsećaju na Barbus Tetrazone. Razlikuju se po obliku tela, Pentazona je mnogo vitkija, ima pet vertikalnih crnih pruga i osnovna boja ovih riba je tamnija, zlatna do narandžasta. Velika je razlika i u temperamentu ovih riba, Pentazone su mnogo mirnije i lako se kombinuju sa većim brojem vrsta. U akvarijumu rastu do 5,5cm. Mužjaci su nešto manji od ženki, vitkijeg tela i izraženijih boja. U prirodi ove ribice žive u mekim i kiselim vodama, sa temperaturom 23–29 °C, a u akvarijumu idealan je pH do 7,5 i tvrdoća do 12 dGH. Jatna je vrsta koja najviše dolazi do izražaja u biljnom akvarijumu, treba obezbediti i par tamnijih uglova gde će se ove ribe sakrivati, kao i deo slobodnog prostora gde će formirati jato. Najbolje ih je naseljavati u jatu od minimum 5-6 riba, zbog male veličine pogodne su i za manje akvarijume. Upotrebom dekorativnog drveta i kamena imitiraju se prirodni uslovi, pa se ribice dobro osećaju i pokazuju svu svoju lepotu. Nezahtevne su po pitanju ishrane, i prihvataju svu suvu hranu. Mrest se odvija slično kao i kod ostalih Barbusa, do mresta dolazi u jutarnjim časovima, ikru polažu slobodno među kamenjem i vegetacijom, roditeljske brige nema i ikru često proždiru. Mlađ se u početku hrani infuzorijom. Ova mala i miroljubiva vrsta laka je za gajenje, nezahtevna je i uspešno opstaje kod neiskusnih akvarista, jedna je od vrsta koju uvek preporučujemo u Akvarijum Artu, jer uvek imamo kvalitetne ribe iz domaćeg odgoja.
Nema na zalihama
-
Ribe
Puntius Tetrazona
120,00 рсд – 200,00 рсдTetrazona je svakako najpoznatija mala šaranska vrsta koju srećemo u akvarijumima. Ranija imena roda su Barbus i Capoeta, a po najnovijoj nomenklaturi izdvojene su u rod Puntigrus. U stranoj literaturi naziva se „tiger barb“, dok je među domaćim akvaristima odomaćen naziv tetrazona ili sumatranka. Endemska je vrsta i nalazimo je na Sumatri, u njenom centralnom i južnom delu, a prema nekim autorima ima ih i na Borneu. Veoma su prilagodljive, pa su od tetrazona puštenih iz akvarijuma nastale feralne populacije na više lokacija u svetu. U prirodi tetrazona živi u plitkim vodama, bistrim i mutnim, sa umerenim vodenim tokom. Divlje ribe imaju vretenasto telo, dok je većina akvarijumskih tetrazona selektovana u pravcu mnogo višeg tela, skoro ovalnog. Prirodna boja tela je žuta sa četiri vertikalne crne pruge, prva pruga prelazi preko oka, druga ispred leđnog peraja, treća preko leđnog i analnog peraja, dok se četvrta nalazi u korenu repa. Sva peraja i usta riba su crvene boje, a intenzitet boje zavisi od genetike, ishrane riba i njihove kondicije. Vremenom su selektovane mutacije dale zelene i albino (gold) tetrazone, od zelenih su nedavno dobijene platinum zelene (neon) i crne, a od albino i platinum (bele) tetrazone. Idealna temperatura im je u rasponu 20 – 26 °C, pH od 5.0-8.0 i tvrdoća vode od 1-20 dH. Lako se prilagođavaju različitim uslovima što je posebno izraženo kod gajenih riba. U prirodi rastu do 10cm dok u akvarijumu uglavnom budu značajno manje. Po prirodi su jatne ribe i u okviru jata uspostavlja se jasna hijerarhija, ukoliko je jato suviše malo ili je mali akvarijum mogu postati agresivne prema drugim vrstama. Preporučuje se jato od 8-10 primeraka u akvarijumu od minimum 70-ak litara. U takvoj postavci će tetrazone svu svoju agresiju potrošiti na međusobne rasprave i čarke, a ostale stanovnike će ostaviti na miru. Sve ribe koje imaju velika peraja treba izbegavati, jer će biti izložene konstantnom grickanju. Gupike, šlajer živorotke, jako sitne i mirne ribe nisu dobar izbor za akvarijum sa tetrazonama. Posebno je poznata netrpeljivost prema Skalarima koji, izloženi konstantnom grickanju svojih velikih peraja, postaju apatični, prestanu da uzimaju hranu i ukoliko se ne odvoje od tetrezona, uginu. Krupnije vrste tetri, drugi barbusi, botije, algari i muljari neće imati problema sa tetrazonama. Tetrazona je svaštojed, i prilikom hranjenja veoma halapljivo jedu i neretko se prejedu pre no što ostale ribe dođu do dovoljno hrane. Kada se prejedu znaju se skloniti u tamnije delove akvarijuma i mirovati dok ne svare progutano. Bez problema prihvataju sve vrste hrane. Obzirom na način na koji jedu treba izbegavati suviše energetski jake hrane i nuditi im hranu sa više biljnih materija, kako biste izbegli zamašćenje jetre i posledičnu sklonost infekcijama. Mužjaci tetrazone su vitkiji od ženki i jače obojeni. Mlade ribe brzo postižu polnu zrelost, i pre nego dostignu punu veličinu. Mreste se veoma lako, slično ostalim šaranskim ribama. Ukoliko želite kontrolisan mrest potrebno je matične ribe razdvojiti i kondicionirati ih 10-ak dana, u prethodno pripremljen akvarijum ribe se prebacuju uveče i do mresta dolazi u jutarnjim časovima narednog dana. Ikru polažu slobodno u žbunovima mekolisnog bilja, njihova proždrljivost veoma je izražena i za vreme mresta pa je potrebno ikru zaštititi upotrebom mrežice ili klikera. Ukupan broj ikri je od 300-500, tetrazone su veoma plodne i mogu se mrestiti svake 2 nedelje. Nakon 24-48h legu se mlade ribice, koje nakon još 24h počinju tražiti hranu, u početku infuzoriju ili drugu hranu slične veličine, a zatim i Artemiju. Najbolji rezultati se postižu upotrebom mekše i kiselije vode. Tetrazona je već dugo jedna od popularnijih vrsta akvarijumskih ribica. Svi problemi koji su vezani za njih posledica su lošeg izbora vrsta koje će biti društvo tetrazonama u zajedničkom akvarijumu. U dobro osmišljenoj postavci, sa minimumom uslova koji su im dovoljni, jato tetrazona će svojim temperamentom donositi živost akvarijumu. Životni vek im je oko 6 godina.
-
Ribe
Trigonostigma Espei (Razbora espei)
200,00 рсдEspei razbora je manji srodnik poznatije vrste Razbora Trigonostigma heteromorpha, od koje se razlikuje manjim rastom, vitkijim telom i intenzivnijim bojama. U prirodi postoje 2 populacije ovih riba, jedna na jugozapadu Tajlanda, i druga na jugoistoku. Uglavnom se nalaze u malim šumskim potocima koji su bogati biljkama i lišćem na dnu, tako da vode u kojima razbore žive mogu biti poput južnoameričkih „blackwater“. Voda treba biti meka, sadržaj mineralnih materija nizak (18-180ppm) i pH vrednost od 5,5 do 7,5. Temperatura treba biti od 23 – 28 °C. Deo ovih ribica se može naći i u krečnjačkom području sa visokim sadržajem kalcijuma i višom pH vrednošću, što nam govori da su Espei razbore dosta prilagodljive. Rastu maksimalno do 3cm i pogodne su za manje akvarijume. Pošto su u pitanju jatne ribice treba ih naseljavati u većem broju, bar 8-10 primeraka, jer tada će ponašati slobodno i prikazivati svu svoju lepotu. Akvarijum za ove ribe treba namestiti sa dosta panjeva i biljaka koji će formirati senovita područja u kojima će razbore pronalaziti sigurnost. Na tamnoj podlozi će biti intenzivnije obojene. Listovi katapa se takođe mogu koristiti jer povoljno utiču na hemizam vode i blago je boje, imitirajući prirodne uslove. U ovakav akvarijum se lepo ulapaju biljke iz roda Microsorum, Taxiphyllum, Cryptocoryne i Anubias, kojima pogoduju isti uslovi. Ove ribice idealne su za zajednički akvarijum. Kako su veoma prilagodljive mogu se kombinovati sa mnogim vrstama šaranske ribe slične veličine, tetrama, živorotkama, patuljastim ciklidima, koridorasima i botijama. Nisu probirljive u ishrani, i rado jedu sve vrste suve hrane. Mrest ovih ribica čest je i u zajedničkom akvarijumu. Ikru polažu na poleđinu listova, mlađ je sitna i mali broj preživljava u takvim uslovima. Da biste dobili brojniji podmladak treba ih mrestiti u odvojenom akvarijumu. Mekša i kiselija voda je potrebna za dobar rezultat. Uveče odvojite zrelu ženku i mužjaka (vitkija riba izraženije boje), i do mresta dolazi u jutarnjim časovima. Kanibalizam je izražen i roditelje treba skloniti nakon mresta. Dosta sitna mlađ se u početku hrani infuzorijom.
-
Ribe
Puntius Titteya (Barbus titeja)
100,00 рсдTiteja je jedna od najčešćih ribica u akvaristici, jednostavna je za održavanje i kompatibilna sa velikim brojem drugih vrsta, što je čini idealnim stanovnikom zajedničkog akvarijuma. Jedna je od prvih vrsta koje su držane u akvarijumima. Raniji nazivi su Barbus titteya i Capoeta titteya. Engleski naziv je Cherry barb, zbog veoma izražene višnja-crvene boje koja je karakteristična za mužjaka u vreme mresta. Poreklom je sa Šri Lanke, a postoje i populacije u Meksiku i Kolumbiji (posledica puštanja riba iz akvarijuma). Divlje Titeje su ugrožene i akvaristi bi trbelo da izbegavaju kupovinu takvih riba, jer se Titeja veoma uspešno gaji u Srbiji dugi niz godina i domaća riba je mnogo prilagodljivija na različite uslove od divljih riba, a selekcijom su dobijeni primerci izrazitije boje. Ove šaranske ribe su izduženog oblika tela, vretenastije u odnosu na druge barbuse, i dužine do 5cm. Osnovna boja tela je žuto-smeđa. Celom dužinom tela proteže se jedna tamnija horizontalna linija, od usta, preko oka, pa sve do korena repa. Na stomaku se nalaze srbrnkaste krljušti. Kod odraslih riba javlja se crvena boja, koja značajno varira u toku dana i zavisi od raspoloženja riba. Posebno intenzivne boje javljaju se u toku mresta kod dominantnih mužjaka. Ove ribice žive u plitkim i mirnim vodama, u senovitim područjima gde je dno muljevito sa dosta lišća. Takve vode su uglavnom umereno meke i kisele. Temperatura se kreće od 23°C do 27°C. Odgojene ribice su znatno prilagodljivije i mogu se čuvati u vodi tvrdoće od 5-19dGH, pri pH 6 do 8. Spadaju u jatne vrste i tako ih treba i naseljavati, minimum 5-6 riba, mada jata neće biti kompaktna kao kod drugih barbusa. U jatu se uspostavlja jasna hijerarhija koju je moguće videti po intenzitetu boje, idealno je naseliti više ženki nego mužjaka kako ih svojim konstantnim udvaranjem mužjaci ne bi iscrpljivali. Životni vek im je od četiri do sedam godina. Treba ih naseljavati u akvarijume sa dosta biljaka i dekoracije, a jedan deo ostaviti slobodan za plivanje. Druge mirne ribice slične veličine lepo se kombinuju sa Titejama (Razbora, Pentazona i sl.). Treba izbegavati krupne i agresivne ribe, kako Titeja ne bi postala plašljiva i sklona skrivanju. Mrest ovih ribica se odvija slično kao kod drugih šaranskih riba, ikru prosipaju slobodno u ranim jutarnjim časovima i nema roditeljske brige o ikri ili mladima. Jedne su od najjednostavnijih ribica za razmnožavane, uspešan mrest često se dešava i kod početnika.